Moji podaci

Svako korištenje portala Hrvatska kulturna baština podliježe niže navedenim uvjetima.

Autorska i srodna prava

Sva prava nad svim objavljenim sadržajima na portalu „Hrvatska kulturna baština“, koji uključuju, no nisu ograničeni na slike, tekstove i softver, pridržava Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.
Sukladno Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 167/03, 79/07), kao vlastita intelektualna tvorevina, zaštićena je i baza podataka s obzirom na izbor i raspored sadržaja na portalu.

Uvjeti korištenja

Preuzimanjem sadržaja s portala korisnik se obvezuje da će ga koristiti isključivo u nekomercijalne svrhe i samo za individualnu upotrebu u stručne i znanstvene svrhe uz poštivanje svih autorskih prava, drugih vlasničkih prava i svakog navedenog ograničenja prava.
Stoga se sadržaji s portala ne smiju dalje kopirati, reproducirati ili na bilo koji drugi način distribuirati bez izričitog dopuštenja Ministarstva kulture i medija.
Svako korištenje preuzetih sadržaja mora biti popraćeno napomenom „Copyright (c) 2021, Ministarstvo kulture i medija RH, sva prava pridržana“.


Točnost i pouzdanost podataka

Ministarstvo kulture i medija će uložiti razuman napor kako bi se na navedenom portalu našli provjereni i točni podaci, ali ne može biti odgovorno za njihovu točnost i potpunost. Svi korisnici koji pristupaju portalu „Hrvatska kulturna baština“ koriste njegov sadržaj na vlastitu odgovornost. Ministarstvo kulture i medija neće biti odgovorno ni za kakve izravne, slučajne, posljedične, neizravne ili kaznene štete koje su nastale iz pristupa, korištenja ili nemogućnosti korištenja portala eKultura ili zbog bilo koje greške ili nepotpunosti u njenom sadržaju.
Ovaj portal sadrži informacije treće strane i veze do drugih mrežnih stranica nad kojima Ministarstvo kulture i medija nema kontrolu. Ministarstvo kulture i medija nije odgovorno za točnost ili bilo koji drugi aspekt takvih informacija i ne preuzima nikakvu odgovornost za takve informacije. Ministarstvo kulture i medija zadržava pravo izmjene sadržaja ovog portala na bilo koji način, u bilo kojem trenutku i iz bilo kojeg razloga i neće biti odgovorno ni za kakve moguće posljedice proizašle iz takvih promjena.

Zaštita privatnosti

Ministarstvo kulture i medija poštuje privatnost posjetitelja portala eKultura i prikupljat će samo osobne podatke kao što su ime, adresa, telefonski broj ili e-mail adresa korisnika kada ih oni dobrovoljno dostave. Ti podaci bit će korišteni isključivo kako bi se udovoljilo pojedinačnim zahtjevima za informacijama te kako bi se na temelju njih, boljim razumijevanjem potreba korisnika, unaprijedili sadržaji i usluge portala eKultura. Ti podaci neće biti prodavani niti korišteni, niti će biti prenošeni trećoj strani bez pristanka korisnika. Svaka promjena u politici privatnosti bit će objavljena na ovom portalu.

Zatvori
API: uvjeti korištenja

Preuzimanjem sadržaja s portala korisnik se obvezuje da će ga koristiti isključivo u nekomercijalne svrhe i samo za individualnu upotrebu u stručne i znanstvene svrhe uz poštovanje svih autorskih prava, drugih vlasničkih prava i svakog navedenog ograničenja prava.

Stoga se sadržaji s portala ne smiju dalje kopirati, reproducirati ili na bilo koji drugi način distribuirati bez izričitog dopuštenja Ministarstva kulture i medija.

Svako korištenje preuzetih sadržaja mora biti popraćeno napomenom „Copyright (c) 2021, Ministarstvo kulture i medija RH, sva prava pridržana“.

Zatvori
Pretražite portal

Dolazak u Zagreb, 1891. – 1896.

Kovačić je došao u Zagreb početkom 1891. godine. Jedan od prvih poslova kojih se prihvatio došavši u Zagreb bio je rad na gradnji Glavnog kolodvora. Tada mu je u pomoć priskočio stričev poznanik arhitekt Kuno Waidmann. Zahvaljujući njemu Kovačić je u Zagrebu ostvario svoju prvu realizaciju – adaptaciju zgrade Hermanna Eisnera na Trgu Nikole Šubića Zrinskoga 14. Iako je riječ o skromnom zahvatu, adaptaciji balkona-lođe nad glavnim ulazom kuće, Kovačićeva je izvedba bila i više no solidna, a što nije prošlo nezapaženo među tadašnjim zagrebačkim arhitektima i graditeljima. Njegov je talent tada zamijetio i arhitekt Gjuro Carnelutti, koji ga je 1. travnja 1891. kao građevnog praktikanta primio u svoj atelijer. Kod njega je Kovačić radio šest mjeseci.

Ivan Standl, Gradnja zagrebačke katedrale, 1894., Ministarstvo kulture i medija RH

Već 1. listopada Carnelutti piše preporuku s kojom Kovačić odlazi autoritetu, arhitektu Hermannu Bolléu. Bolléov je atelijer bio mjesto na kojemu je Kovačić stekao sva ona potrebna znanja i vještine koje su ga učinile vrsnim arhitektom. Mnogo godina poslije Kovačić je i sam priznao kako je kod Bolléa mnogo naučio, osobito o solidnoj izvedbi svakog detalja, ispravnoj upotrebi materijala i dobrim obrtničkim radovima. Kovačić je u Bolléovom atelijeru radio kao građevni tehničar punih pet godina. U preporuci koju je 1886. godine Bollé napisao Kovačiću povodom odlaska na daljnje školovanje u Beč iznosi se podatak da je kod njega radio od 15. listopada 1891. do 15. rujna 1896. godine. U početku je Kovačić uglavnom radio kao crtač. No, vrlo brzo Bollé mu je počeo povjeravati sve složenije i odgovornije zadatke. Među prvima je bio angažman na gradnji zagrebačke katedrale. Tijekom 1893. godine Bollé mu je povjerio nadzor nad obnovom i proširenjem pravoslavne episkopalne crkve sv. Trojice u Pakracu. Prema nekim izvorima, Kovačiću je tada bilo povjereno i snimanje samostana i crkve u Lepoglavi, a potom i projektiranje i izgradnja nekoliko manjih crkvi i izložbenih paviljona.