Dodaj u virtualnu izložbu
Dodaj
Moji podaci

Svako korištenje portala Hrvatska kulturna baština podliježe niže navedenim uvjetima.

Autorska i srodna prava

Sva prava nad svim objavljenim sadržajima na portalu „Hrvatska kulturna baština“, koji uključuju, no nisu ograničeni na slike, tekstove i softver, pridržava Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.
Sukladno Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 167/03, 79/07), kao vlastita intelektualna tvorevina, zaštićena je i baza podataka s obzirom na izbor i raspored sadržaja na portalu.

Uvjeti korištenja

Preuzimanjem sadržaja s portala korisnik se obvezuje da će ga koristiti isključivo u nekomercijalne svrhe i samo za individualnu upotrebu u stručne i znanstvene svrhe uz poštivanje svih autorskih prava, drugih vlasničkih prava i svakog navedenog ograničenja prava.
Stoga se sadržaji s portala ne smiju dalje kopirati, reproducirati ili na bilo koji drugi način distribuirati bez izričitog dopuštenja Ministarstva kulture i medija.
Svako korištenje preuzetih sadržaja mora biti popraćeno napomenom „Copyright (c) 2021, Ministarstvo kulture i medija RH, sva prava pridržana“.


Točnost i pouzdanost podataka

Ministarstvo kulture i medija će uložiti razuman napor kako bi se na navedenom portalu našli provjereni i točni podaci, ali ne može biti odgovorno za njihovu točnost i potpunost. Svi korisnici koji pristupaju portalu „Hrvatska kulturna baština“ koriste njegov sadržaj na vlastitu odgovornost. Ministarstvo kulture i medija neće biti odgovorno ni za kakve izravne, slučajne, posljedične, neizravne ili kaznene štete koje su nastale iz pristupa, korištenja ili nemogućnosti korištenja portala eKultura ili zbog bilo koje greške ili nepotpunosti u njenom sadržaju.
Ovaj portal sadrži informacije treće strane i veze do drugih mrežnih stranica nad kojima Ministarstvo kulture i medija nema kontrolu. Ministarstvo kulture i medija nije odgovorno za točnost ili bilo koji drugi aspekt takvih informacija i ne preuzima nikakvu odgovornost za takve informacije. Ministarstvo kulture i medija zadržava pravo izmjene sadržaja ovog portala na bilo koji način, u bilo kojem trenutku i iz bilo kojeg razloga i neće biti odgovorno ni za kakve moguće posljedice proizašle iz takvih promjena.

Zaštita privatnosti

Ministarstvo kulture i medija poštuje privatnost posjetitelja portala eKultura i prikupljat će samo osobne podatke kao što su ime, adresa, telefonski broj ili e-mail adresa korisnika kada ih oni dobrovoljno dostave. Ti podaci bit će korišteni isključivo kako bi se udovoljilo pojedinačnim zahtjevima za informacijama te kako bi se na temelju njih, boljim razumijevanjem potreba korisnika, unaprijedili sadržaji i usluge portala eKultura. Ti podaci neće biti prodavani niti korišteni, niti će biti prenošeni trećoj strani bez pristanka korisnika. Svaka promjena u politici privatnosti bit će objavljena na ovom portalu.

Zatvori
API: uvjeti korištenja

Preuzimanjem sadržaja s portala korisnik se obvezuje da će ga koristiti isključivo u nekomercijalne svrhe i samo za individualnu upotrebu u stručne i znanstvene svrhe uz poštovanje svih autorskih prava, drugih vlasničkih prava i svakog navedenog ograničenja prava.

Stoga se sadržaji s portala ne smiju dalje kopirati, reproducirati ili na bilo koji drugi način distribuirati bez izričitog dopuštenja Ministarstva kulture i medija.

Svako korištenje preuzetih sadržaja mora biti popraćeno napomenom „Copyright (c) 2021, Ministarstvo kulture i medija RH, sva prava pridržana“.

Zatvori
Pretražite portal
Akademie der Bildenden Künste
Izložbeni postavi i uređenja interijera

Povratak u Zagreb, 1900. – 1905.

Viktor Kovačić: “Došao sam da bih arhitekturu u Hrvatskoj postavio na nove osnove – ja sam sunčev zrak novog umjetničkog stremljenja.”

Viktor Kovačić, studija paviljona za javna događanja, Ministarstvo kulture i medija RH

Kovačić se nakon završenog studija u Beču 1899. godine vratio u Zagreb. Prvih godina po povratku živio je u velikoj oskudici. Teško je pronalazio poslove, a nitko ga nije htio primiti niti u bilo kakvu javnu službu. Da bi preživio morao se snalaziti na razne načine. Tako je jedno vrijeme, poput Adolfa Loosa u Beču, životario baveći se uređenjem stanova, raznih interijera te postavom izložbi i organizacijom raznih svečanih događanja na kojima se okupljala gradska elita.

Viktor Kovačić, studija dvorane za pjevanje ”Kolo”, Ministarstvo kulture i medija RH

Viktor Kovačić: “Arhitektura je umjetnost, i kao takova mora da bude individualna i savremena.”

Usprkos egzistencijalnim nedaćama u kojima se Kovačić našao po povratku u Zagreb, sve više je dolazio do izražaja njegov javni angažman. Odmah po dolasku pridružio se uredništvu časopisa Život, što ga je pokrenulo Društvo hrvatskih umjetnika (DHU). Kovačić je oblikovao vizualni izgled časopisa, a 1900. godine u njemu objavljuje programatski članak Moderna arhitektura. Ovim tekstom Kovačić po prvi put u hrvatskoj umjetnosti redefinira položaj umjetnika, koji u strogo određenoj društvenoj hijerarhiji nije više tek puki obrtnik, graditelj ili salonski slikar, već se tom društvu nameće kao samosvjestan umjetnik i individualac. Jednako tako Kovačić postavlja pitanje modernosti te odnosa suvremenog života i stila uvjetovanog novim tehnološkim dostignućima.

Viktor Kovačić: “Moderni život nije počeo sa tabulom rasom – i on se po malo razvijao sa prilikama. Pa tako i arhitektura. No na ne smje ostati niti kod antike, niti renaissance, dok život svakim časom juri napred. Novo orudje, novi materijali, drugi način života upućuje nas – da se forma gradjevine mora mijenjati.”

Viktor Kovačić, stoji prvi desno kraj drveta, s članovima društva “Lada”, Arhiv za likovne umjetnosti HAZU

Kovačić je bio vrlo aktivan član DHU-a, na čijim je izložbama i osobno izlagao. Tijekom 1900. godine izlagao je i na Svjetskoj izložbi u Parizu. Ondje je izložio svoj završni rad na bečkoj Akademiji, projekt carskog ljetnikovca Orianda. Nakon raspada DHU-a Kovačić je postao članom Društva umjetnika, a 1904. godine pridružio se i novoosnovanom Savezu južnoslavenskih umjetnika „Lada“, na čijim je izložbama redovito izlagao.

Viktor Kovačić, projekt carskog ljetnikovca Orianda, Beč 1899., Ministarstvo kulture i medija RH

Ostala poglavlja
Djetinjstvo i rana mladost
Viktor Kovačić rodio se 28. VII. 1874. u Ločen Dolu kod Rogaške Slatine na granici između Štajerske i Hrvatskog zagorja. Obitelj mu je bila skromnoga podrijetla.
Dolazak u Zagreb, 1891. – 1896.
Kovačić je došao u Zagreb početkom 1891. godine. Jedan od prvih poslova kojih se prihvatio došavši u Zagreb bio je rad na gradnji Glavnog kolodvora.
Akademie der Bildenden Künste
Viktor Kovačić je otišao u Beč tijekom listopada 1896. godine. Ondje se upisao na Akademie der Bildenden Künste na kojoj je pohađao specijalnu školu kod slavnog bečkog arhitekta Otta Wagnera.
Povratak u Zagreb, 1900. – 1905.
Viktor Kovačić se nakon završenog studija u Beču 1899. godine vratio u Zagreb. Prvih godina po povratku Kovačić je živio u velikoj oskudici. Teško je pronalazio poslove, a nitko ga nije htio primiti niti u bilo kakvu javnu službu.
Izložbeni postavi i uređenja interijera
Viktor Kovačić je bio vrlo aktivan član Društva hrvatskih umjetnika. Nakon njegova raspada pridružio se Društvu umjetnosti koje je predvodio Izidor Kršnjavi. Kao član Društva redovito je izlagao na zajedničkim manifestacijama, a za nekoliko je izložbi osmislio postav i dekoraciju izložbenih prostora.
Prva značajnija ostvarenja – Dvije vile za obitelj Auer
U opusu Viktora Kovačića ostvarenja za obitelj Auer od prijelomne su važnosti za uspon njegove karijere. Na prvom mjestu, Kovačić po prvi put pronalazi kvalitetnog investitora koji je pripravan ne samo platiti njegov rad, već i prihvatiti njegova razmišljanja o arhitekturi.
Vrijeme afirmacije
Viktor Kovačić se u vrijeme 1905. - 1910. godine počeo sve više afirmirati kao vodeći hrvatski arhitekt. Sudionik je nekoliko velikih arhitektonskih natječaja, a povećao se i broj narudžbi projekata uslijed čega je napokon došlo do njegova financijskog oporavka.
Natječaj za palaču ruskog bankarskog udruženja „Rossia“ u Beogradu
Natječaj za palaču ruskog bankarskog udruženja Rossia raspisan je tijekom mjeseca listopada 1904. godine. Kovačiću je dodijeljena prva nagrada u vrijednosti 2500 dinara.
Natječaj za uređenje Trga kralja Tomislava
Natječaj za uređenje Trga kralja Franje Josipa raspisan je 21. listopada 1904. godine, s rokom predaju radova travnja 1905. godine. Na natječaj su pristigle četiri osnove: dvije od Viktora Kovačića (motto: "Vir I Vir II" i "Kocka"), te po jedna od arhitekta Stjepana Podhorskog (motto: "April 1") i cjenjenog učitelja crtanja iz Obrtne škole Marka Peroša (motto: "Tko zna bolje, rodilo mu polje").
Klub hrvatskih arhitekta
Broj članova KHA bio je nevelik i tijekom vremena je znatno varirao. Jezgru kluba činili su: Podhorsky, Bastl, Kovačić, Schön i Iveković, a ubrzo su im se pridružili Hugo Ehrlich i Dioniz Sunko.
Viktor Kovačić i Adolf Loos
Viktor Kovačić je tijekom proljeća 1905. godine, zahvaljujući novčanoj nagradi na natječaju za palaču ''Rossija'', uspio otići na kraće vrijeme u Beč. Tada dolazi do sudbonosnog susreta s arhitektom Adolfom Lossom koji je prerastao u prisno prijateljstvo.
Crkva sv. Blaža
Crkva sv. Blaža djelo je koje je Viktora Kovačića ustoličilo na tronu hrvatske arhitekture. Crkva je tlocrta grčkog križa nad čijim se sjecištem uzdiže armiranobetonska kupola. Kovačićeva kupola je prema istraživanijma među najranijim armiranobetonskim kupolama na svijetu.
Djetinjstvo i rana mladost
Viktor Kovačić rodio se 28. VII. 1874. u Ločen Dolu kod Rogaške Slatine na granici između Štajerske i Hrvatskog zagorja. Obitelj mu je bila skromnoga podrijetla.
Dolazak u Zagreb, 1891. – 1896.
Kovačić je došao u Zagreb početkom 1891. godine. Jedan od prvih poslova kojih se prihvatio došavši u Zagreb bio je rad na gradnji Glavnog kolodvora.
Akademie der Bildenden Künste
Viktor Kovačić je otišao u Beč tijekom listopada 1896. godine. Ondje se upisao na Akademie der Bildenden Künste na kojoj je pohađao specijalnu školu kod slavnog bečkog arhitekta Otta Wagnera.
Povratak u Zagreb, 1900. – 1905.
Viktor Kovačić se nakon završenog studija u Beču 1899. godine vratio u Zagreb. Prvih godina po povratku Kovačić je živio u velikoj oskudici. Teško je pronalazio poslove, a nitko ga nije htio primiti niti u bilo kakvu javnu službu.
Izložbeni postavi i uređenja interijera
Viktor Kovačić je bio vrlo aktivan član Društva hrvatskih umjetnika. Nakon njegova raspada pridružio se Društvu umjetnosti koje je predvodio Izidor Kršnjavi. Kao član Društva redovito je izlagao na zajedničkim manifestacijama, a za nekoliko je izložbi osmislio postav i dekoraciju izložbenih prostora.
Prva značajnija ostvarenja – Dvije vile za obitelj Auer
U opusu Viktora Kovačića ostvarenja za obitelj Auer od prijelomne su važnosti za uspon njegove karijere. Na prvom mjestu, Kovačić po prvi put pronalazi kvalitetnog investitora koji je pripravan ne samo platiti njegov rad, već i prihvatiti njegova razmišljanja o arhitekturi.
Vrijeme afirmacije
Viktor Kovačić se u vrijeme 1905. - 1910. godine počeo sve više afirmirati kao vodeći hrvatski arhitekt. Sudionik je nekoliko velikih arhitektonskih natječaja, a povećao se i broj narudžbi projekata uslijed čega je napokon došlo do njegova financijskog oporavka.
Natječaj za palaču ruskog bankarskog udruženja „Rossia“ u Beogradu
Natječaj za palaču ruskog bankarskog udruženja Rossia raspisan je tijekom mjeseca listopada 1904. godine. Kovačiću je dodijeljena prva nagrada u vrijednosti 2500 dinara.
Natječaj za uređenje Trga kralja Tomislava
Natječaj za uređenje Trga kralja Franje Josipa raspisan je 21. listopada 1904. godine, s rokom predaju radova travnja 1905. godine. Na natječaj su pristigle četiri osnove: dvije od Viktora Kovačića (motto: "Vir I Vir II" i "Kocka"), te po jedna od arhitekta Stjepana Podhorskog (motto: "April 1") i cjenjenog učitelja crtanja iz Obrtne škole Marka Peroša (motto: "Tko zna bolje, rodilo mu polje").
Klub hrvatskih arhitekta
Broj članova KHA bio je nevelik i tijekom vremena je znatno varirao. Jezgru kluba činili su: Podhorsky, Bastl, Kovačić, Schön i Iveković, a ubrzo su im se pridružili Hugo Ehrlich i Dioniz Sunko.
Viktor Kovačić i Adolf Loos
Viktor Kovačić je tijekom proljeća 1905. godine, zahvaljujući novčanoj nagradi na natječaju za palaču ''Rossija'', uspio otići na kraće vrijeme u Beč. Tada dolazi do sudbonosnog susreta s arhitektom Adolfom Lossom koji je prerastao u prisno prijateljstvo.
Crkva sv. Blaža
Crkva sv. Blaža djelo je koje je Viktora Kovačića ustoličilo na tronu hrvatske arhitekture. Crkva je tlocrta grčkog križa nad čijim se sjecištem uzdiže armiranobetonska kupola. Kovačićeva kupola je prema istraživanijma među najranijim armiranobetonskim kupolama na svijetu.
eKultura logo
Copyright © 2023 Ministarstvo kulture i medija
NAVIGACIJA
INFORMACIJE
Izradu internetske stranice je sufinancirala Europska unija iz Europskog fonda za regionalni razvoj. European union logo Konkurentnost i kohezija logo Konkurentnost i kohezija logo