Utemeljenje šibenskog muzeja

Jedan od najvažnijih segmenata Stošićeva rada svakako je osnivanje gradskog muzeja. Don Krsto uložio je toliko truda i ustrajnosti u projekt gradskog muzeja da bismo ga svakako mogli nazvati njegovim životnim ciljem. Don Krsto već je u mladosti pokazivao interes za povijest Šibenika te za očuvanje predmeta koji su svjedočili o toj povijesti. Nakon Prvog svjetskog rata taj interes znatno se intenzivira i dobiva vrlo praktičnu dimenziju kao dio borbe za nacionalno samoodređenje Šibenika. Nakon kapitulacije Austro-Ugarske Monarhije Šibenik je zaposjela talijanska vojska. Ponovno se uzburkala borba oko nacionalnog karaktera Šibenika pri čemu je okupator, kao i ponovno aktivni domaći talijanaši, isticao talijanski karakter Šibenika. Kako bi se tome suprotstavio, don Krsto je počeo intenzivnije prikupljati predmete koji su bili dokaz hrvatskog karaktera Šibenika tijekom povijesti. Treba naglasiti njegov iscrpan rad na dokumentima iz općinskog arhiva, bilježničkim spisima, administrativnim dokumentima šibenske komune te dokumentima iz arhiva šibenskih crkava pri čemu je don Krsto sačuvao mnoštvo podataka o njihovoj gradnji i renovacijama i o radu pojedinih umjetnika na njima. Prikupljanje namještaja, oružja, narodnih nošnji, kamenih spomenika s grbovima šibenskih plemićkih obitelji služili su stvaranju zbirke koja bi ovjekovječila šibensku povijest i otežala njezino iskrivljavanje. Visoku razinu kulture Šibenika svjedočila je i znatna kolekcija umjetničkih slika koju je don Krste skupio.

Jedan od poticaja za osnutak gradskog muzeja bio je pokušaj da se riješi problem sve masovnije rasprodaje šibenske kulturne baštine. Osim možda najpoznatijeg „otkupa“, Rothschildove kupnje grba s pročelja palače Rossini, brojni drugi predmeti šibenske baštine zauvijek su napustili Šibenik i završili u privatnim kolekcijama. Jedna od takvih privatnih zbirki bila je i numizmatička zbirka Ante Lukanovića koja je brojila preko 14 000 komada antičkog, srednjovjekovnog i ranonovovjekovnog zlatnog, srebrnog i bakrenog novca. Don Krsto Stošić nastojao je uključiti ovu zbirku u fundus novootvorenog muzeja, no nije uspio tako da je i ova vrijedna zbirka odnesena iz Šibenika.

Velik problem za don Krstu Stošića pri prikupljanju predmeta bili su prostor za odlaganje prikupljene građe i financije. Čak je i čovjeku velikog ugleda u crkvenim krugovima i u javnosti općenito poput don Krste Stošića bilo teško naći adekvatan prostor za smještaj svoje, tada još uvijek privatne, kolekcije. Predmete je neko vrijeme pohranio na pjevalištu crkve sv. Barbare. To je bilo samo privremeno rješenje jer je crkva sv. Barbare bila predviđena za izlaganje crkvene zbirke. Don Krsto naposljetku je uspio od crkvenih vlasti ishoditi ustupanje crkvice Svih Svetih za gradski muzej. Osnutku muzeja išla je u prilog proslava tisućite godišnjice Hrvatskog Kraljevstva jer su javne vlasti i društvo u cjelini postali senzibilniji za potrebe očuvanja kulturne baštine i njezina izlaganja javnosti. Stošić je gradski muzej stoga nazvao Muzej kralja Tomislava najizravnije povezujući tako šibenski muzej s hrvatskom nacionalnom sviješću. Muzej je otvoren 20. prosinca 1925. godine u nazočnosti Stjepana Radića, tadašnjeg ministra prosvjete u vladi Kraljevine SHS.

Osnutkom muzeja rad don Krste Stošića dobio je institucijski karakter, ali se u biti nije promijenio. I dalje je rad muzeja ovisio isključivo o radu i zalaganju njegova osnivača. Šibenske općinske vlasti koje su morale osigurati financije za rad muzeja često su davale samo najoskudnija sredstva. Iako je Muzej kralja Tomislava osnovan kao ustanova Općine Šibenik, sva je muzejska građa zapravo bila privatno vlasništvo don Krste Stošića. On ju je 1931. godine donirao Muzeju kralja Tomislava želeći i tako potaknuti općinske vlasti na izdašnije financiranje muzeja. Iako je i dalje on sam činio jedinu radnu snagu muzeja, u tom je razdoblju Don Krsto znatno proširio djelatnost na istraživanje i očuvanje arheološke građe iz okolice Šibenika, poglavito iz Donjeg polja. Do tada su istraživanja vođena u organizaciji Hrvatskog starinarskog društva, a od 1930-ih Muzej kralja Tomislava vodi arheološke lokalitete i čuva arheološke predmete pronađene na lokalitetima od kojih znatan dio postaje dijelom lapidarija muzeja.

Muzej kralja Tomislava naposljetku je preseljen u tri prostorije u bivšoj zgradi općinske uprave između crkve sv. Barbare i katedrale. Tu je dočekao Drugi svjetski rat i bombardiranje 13. prosinca 1943. godine. Zračni napad uništio je velik dio grada pa tako i zgradu u kojoj je bio smješten muzej. Mnogi predmeti su uništeni, a mnogi i pokradeni u kaosu koji je uslijedio. Suočen s tragedijom propasti svojeg životnog djela don Krsto Stošić otišao je iz Šibenika svojoj rodbini u Tisno gdje je i umro 25. siječnja 1944. godine. Iako je velik dio predmeta iz fundusa Muzeja kralja Tomislava zauvijek nestao, mnoge su spasili entuzijasti predvođeni profesorom Franom Dujmovićem. Ti predmeti bili su jezgra fundusa obnovljenog Muzeja grada Šibenika povezujući ga s don Krstom Stošićem, osnivačem prvog šibenskog muzeja.

Bruno Brakus