Moji podaci

Svako korištenje portala Hrvatska kulturna baština podliježe niže navedenim uvjetima.

Autorska i srodna prava

Sva prava nad svim objavljenim sadržajima na portalu „Hrvatska kulturna baština“, koji uključuju, no nisu ograničeni na slike, tekstove i softver, pridržava Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.
Sukladno Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 167/03, 79/07), kao vlastita intelektualna tvorevina, zaštićena je i baza podataka s obzirom na izbor i raspored sadržaja na portalu.

Uvjeti korištenja

Preuzimanjem sadržaja s portala korisnik se obvezuje da će ga koristiti isključivo u nekomercijalne svrhe i samo za individualnu upotrebu u stručne i znanstvene svrhe uz poštivanje svih autorskih prava, drugih vlasničkih prava i svakog navedenog ograničenja prava.
Stoga se sadržaji s portala ne smiju dalje kopirati, reproducirati ili na bilo koji drugi način distribuirati bez izričitog dopuštenja Ministarstva kulture i medija.
Svako korištenje preuzetih sadržaja mora biti popraćeno napomenom „Copyright (c) 2021, Ministarstvo kulture i medija RH, sva prava pridržana“.


Točnost i pouzdanost podataka

Ministarstvo kulture i medija će uložiti razuman napor kako bi se na navedenom portalu našli provjereni i točni podaci, ali ne može biti odgovorno za njihovu točnost i potpunost. Svi korisnici koji pristupaju portalu „Hrvatska kulturna baština“ koriste njegov sadržaj na vlastitu odgovornost. Ministarstvo kulture i medija neće biti odgovorno ni za kakve izravne, slučajne, posljedične, neizravne ili kaznene štete koje su nastale iz pristupa, korištenja ili nemogućnosti korištenja portala eKultura ili zbog bilo koje greške ili nepotpunosti u njenom sadržaju.
Ovaj portal sadrži informacije treće strane i veze do drugih mrežnih stranica nad kojima Ministarstvo kulture i medija nema kontrolu. Ministarstvo kulture i medija nije odgovorno za točnost ili bilo koji drugi aspekt takvih informacija i ne preuzima nikakvu odgovornost za takve informacije. Ministarstvo kulture i medija zadržava pravo izmjene sadržaja ovog portala na bilo koji način, u bilo kojem trenutku i iz bilo kojeg razloga i neće biti odgovorno ni za kakve moguće posljedice proizašle iz takvih promjena.

Zaštita privatnosti

Ministarstvo kulture i medija poštuje privatnost posjetitelja portala eKultura i prikupljat će samo osobne podatke kao što su ime, adresa, telefonski broj ili e-mail adresa korisnika kada ih oni dobrovoljno dostave. Ti podaci bit će korišteni isključivo kako bi se udovoljilo pojedinačnim zahtjevima za informacijama te kako bi se na temelju njih, boljim razumijevanjem potreba korisnika, unaprijedili sadržaji i usluge portala eKultura. Ti podaci neće biti prodavani niti korišteni, niti će biti prenošeni trećoj strani bez pristanka korisnika. Svaka promjena u politici privatnosti bit će objavljena na ovom portalu.

Zatvori
API: uvjeti korištenja

Preuzimanjem sadržaja s portala korisnik se obvezuje da će ga koristiti isključivo u nekomercijalne svrhe i samo za individualnu upotrebu u stručne i znanstvene svrhe uz poštovanje svih autorskih prava, drugih vlasničkih prava i svakog navedenog ograničenja prava.

Stoga se sadržaji s portala ne smiju dalje kopirati, reproducirati ili na bilo koji drugi način distribuirati bez izričitog dopuštenja Ministarstva kulture i medija.

Svako korištenje preuzetih sadržaja mora biti popraćeno napomenom „Copyright (c) 2021, Ministarstvo kulture i medija RH, sva prava pridržana“.

Zatvori
Pretražite portal

Turizam i kultura

PULA
Živost i ugoda, unatoč suncu, u susretu dvaju svjetova pred katedralom Uznesenja Blažene Djevice Marije

Pula, do polovine 19. stoljeća malo ribarsko mjesto s jedva nešto više od tisuću stanovnika, i s brojnim životnim problemima, od 1848. godine, kada je car Franjo Josip podržao preobrazbu grada u središnju ratnu luku Carstva ili Zentrakriegshafen, otpočinje svoj razvoj prema modernoj metropoli, ujedno demografskom, duhovnom, gospodarskom i društvenom središtu Istre. Sljedećih desetljeća grad dobiva Arsenal i ratnu mornaricu, pa počinje privlačiti sve veći broj ljudi iz cijele bivše Austro-Ugarske Monarhije. Njezinim ulicama, pridodajmo, provozio je prvi električni tramvaj na našim prostorima. Bilo je to 1904. godine, četiri godine kasnije provozit će opatijski, a šest godina kasnije i zagrebački električni tramvaj. Nadohvat Pule smjestilo se čarobno otoč je Brijuni, koje se u prvom desetljeću 20. stoljeća promeče u elitno turističko središte i stjecište uglednih i bogatih pojedinaca Carstva. Rezultat svega navedenog jest činjenica da je početkom 20. stoljeća Pula dosegla gotovo 40.000 stanovnika!

Alois Beer, 1912.

Ministarstvo kulture i medija RH
Fototeka Konzervatorskog odjela u Rijeci
POREČ
Eufrazijeva bazilika, jedan je od najljepših sačuvanih spomenika rane bizantske umjetnosti na Sredozemlju. Izgrađena je u 6. stoljeću na mjestu ranokršćanske crkve u vrijeme cara Justinijana I i biskupa Eufrazija, po kojemu je dobila ime, a nalazi se u sklopu biskupskog kompleksa.
Eufrazijevu baziliku, ujedno i katedralu posvećenu Uznesenju Marijinom, tijekom stoljeća oštećivali su potresi, ratovi i požari, uslijed čega je doživjela niz preinaka pri kojima na izvorno ranokršćansko zdanje svako vrijeme pridodaje nešto svoje. Danas tako svjedočimo trećoj crkvi u gotičkom stilu. Usprkos vremenu sačuvali su se fragmenti mozaika iz 3. stoljeća, ali i autentični podni mozaici iz 5. stoljeća koji poradi svoje filigranske finoće predstavljaju reprezentativan primjer ranokršćanskog slikarstva. Blještavi mozaici, kojima su oslikani unutrašnjost i pročelje crkve, smatraju se jednim od najljepših sačuvanih djela Bizantske umjetnosti. Godine 1997. Eufrazijeva bazilika uvrštena je na UNESCO-ovu listu Svjetske kulturne baštine.

Giuseppe Greatti (za Alinari), 1910.

Ministarstvo kulture i medija RH
Fototeka Konzervatorskog odjela u Rijeci
SOLIN / SALONA
Detalj ostataka antičke Salone

S gušenjem posljednje pobune starosjedilačkog plemena Ilira na samom početku 1. stoljeća naše ere za Salonu nastupa razdoblje mira i prosperiteta koji se očituje i kroz urbanistički razvoj i snažnu graditeljsku aktivnost. Na fotografiji se vidi sjeveroistočni dio rimskog amfiteatra. Amfiteatar je sagrađen u drugoj polovine 2. stoljeća i mogao je primiti 19.000 gledatelja, mahom pratitelja krvavih borbi gladijatora i zvijeri. U vrijeme seobe naroda Salona je napuštena, no istočno od njenih razvalina u 7. stoljeću počinje prosperirati hrvatski srednjovjekovni grad Solin. U pozadini se nazire Kaštelansko primorje.

Ćiril Metod Iveković, početak 20. st. (iz foto-arhiva Dyggve)

Ministarstvo kulture i medija RH
Fototeka Konzervatorskog odjela u Splitu

Inv. br. 20/115
POREČ
Suživot povijesnih i suvremenih oblika privređivanja: pogled s terena nekadašnje ville rustice na moderni hotelski kompleks Zelena laguna u završnoj fazi izgradnje

Villa rustica bila je uobičajeni oblik naseljavanja i privređivanja izvan gradskog područja u romaniziranim sredinama u vrijeme Rimske Republike i Rimskog Carstva. U funkcionalnom smislu predstavljala je seosko domaćinstvo u pravom smislu riječi, pri čemu je težište bilo na poljoprivredi, pa su u njoj obitavali sluge i robovi. Kompleks ville rustice ponekad je znao imati i bolnicu, pa čak i zatvor. Antipod villi rustici bila je villa urbana koja je predstavljala osobito pozicionirano privremeno i idilično ladanjsko imanje povlaštenih slojeva.
Ostavimo li Brijunsko otočje i donekle njegovu kopnenu prekomorsku susjedu Pulu postrance, stoji tvrdnja da Istra, smjerajući pri tomu na njezinu zapadnu obalu, nije, poput Opatije, imala tradiciju hotelijerstva. Ona se stoga, od druge polovine 20. stoljeća okrenula razvoju masovnog turizma koji je podrazumijevao i ubrzanu izgradnju velikih hotelskih objekata te ponudu temeljenu na sportu, rekreaciji, razonodi i zabavi.

Vinko Malinarić, 1967.

Ministarstvo kulture i medija RH
Fototeka Konzervatorskog odjela u Rijeci

Inv. br. 22217, br. neg. I-10898
DUBROVNIK
Bunićeva poljana, suživot turizma i ugostiteljstva s kulturom i arheološkim istraživanjima

Bunićeva poljana ili kako se u puku zove Pujiška placa je mnogima najpoznatija upravo po velikom broju kafića koji se na njoj nalaze. No, jeste li se ikad zapitali što se nalazi ispod, odnosno što su iznjedrila arheološka iskapanja. Dakle, arheološka iskapanja potvrdit će da je upravo na ovom području bila najstarija, ranosrednjovjekovna jezgra grada u vidu kasnoantičkog obrambenog zida koji je, pretpostavlja se, okruživao prvu dubrovačku katedralu, a kad je izgubio svoju funkciju uz njega su se počele graditi kuće. Tu je i kružni temelj zvonika katedrale čija gradnja započinje u 14. stoljeću, da bi zastala na prizemnom dijelu, postojeći kao takva sve do 1830. godine kada je srušena. Na ovom prostoru nekoć se pred katedralom nalazila i četverolisna kapela križnog tlocrta, oko koje je, i uz katedralu bilo staro dubrovačko groblje. No to je možda suvišno znati u trenutku dok uživate u gradu ispijajući svoju kavu.

Miiljenko Mojaš 1983.

Ministarstvo kulture i medija RH
Fototeka Konzervatorskog odjela u Dubrovniku
Inv. br. 7150-5
BAUČIĆI (Omiš)
Arheološka zona Oneum

Stara antička jezgra naselja na padinama omiške Dinare s djelomično sačuvanim zidovima fortifikacija, širine veće od dva metra, koji prate smjer pružanja obale, te ostatakom poligonalne kule građene od horizontalno uslojenih bunjastih blokova, uzdiže se ponad mora i novosagrađenog stambenog dijela koje se proteže uzduž obale.

Neidentificirani autor, 70-ih g. 20 st.

Ministarstvo kulture i medija RH
Fototeka Konzervatorskog odjela u Splitu
TRIBULJE (otok Krk)
Gumno (mahom kružno sazdana mjesta za vršenje žita pomoću cijepa ili stoke) iznad Dobrinjske Drage. U pozadini se naziru priobalna naselja Soline, Čižići, Klimno i Šilo

Vinko Malinarić, 1971.

Ministarstvo kulture i medija RH
Fototeka Konzervatorskog odjela u Rijeci

Inv. br. 45443, br. neg. I-22611
OSOR (otok Cres)
Obrambene zidine grada, od kojih one s lijeve strane pripadaju antičkom razdoblju, a one s desne mletačkoj upravi 16. stoljeća

Nove mletačke obrambene zidine Osora uvelike su utjecale na budući urbanizam i izgradnju grada budući da su svojim prostornim protezanjem prepolovile grad, pritom radikalno smanjivši njegovu površinu. Tom prilikom istočna malarična polovina naselja s ranokršćanskim katedralnim kompleksom ostala je izvan granica novoga grada, koji se fokusirao na dotadašnji zapadni dio, u strateškom i privrednom pogledu kudikamo značajniji dio. Na njegovom je prostoru u to vrijeme na temeljima antičke tradicije oblikovan glavni gradski trg, dakako na poziciji nekadašnjeg antičkog foruma, ali i podignuta nova katedrala, čija se izgradnja smatra jednim od najznačajnijih graditeljskih poduhvata toga doba na širem području, bez moguće usporedbe u izgradnji istočne obale Jadrana.

Srećko Ulrih, 1962.

Ministarstvo kulture i medija RH
Fototeka Konzervatorskog odjela u Rijeci

Inv. br. 14449, br. neg. I-7137
OPATIJA
Hotel Kvarner i Vila Amalia, pogled s mora

Četiri desetljeća nakon izgradnje Vile Angioline, 184. godine, Opatija dobiva svoj prvi hotel Quarnero, najstariji hotel na Jadranu koji je zahvaljujući kapitalu Društva južnih željeznica sagrađen u impresivnih deset mjeseci. Poslovanje hotela bilo je u prvim desetljećima usmjereno k slavnoj i imućnoj, no nerijetko boležljivoj, klijenteli Austro-Ugarske Monarhije koja je u Opatiju pristizala mahom zimi s hladnog i tmurnog kontinenta u potrazi za suncem, morskim zrakom, predahom i inspiracijom. Mnoga su zvučna imena tijekom povijesti boravila u Opatiji i njenom hotelu Quarnero te Vili Amalia (depadanski Kvarnera, izgrađenoj 1890.), promičući opatijski turizam i opatijsku kulturu. Ovu plejadu čine Isidura Duncan, Jan Kubelik, Anton Pavlovič Čehov, James Joyce, Salvatore Quasimodo, Lajos Zilahy, Antun Gustav Matoš, Ksaver Šandor Gjalski, Silvije Strahimir Kranjčević, Vladimir Nazor, Miroslav Krleža, pa i Gabriele D’Annunzio, Stjepan Radić, Lenjin, Tito i mnogi drugi.

Benedikt Lergetporer, 1891.

Ministarstvo kulture i medija
Fototeka Konzervatorskog odjela u Rijeci