Moji podaci

Svako korištenje portala Hrvatska kulturna baština podliježe niže navedenim uvjetima.

Autorska i srodna prava

Sva prava nad svim objavljenim sadržajima na portalu „Hrvatska kulturna baština“, koji uključuju, no nisu ograničeni na slike, tekstove i softver, pridržava Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.
Sukladno Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 167/03, 79/07), kao vlastita intelektualna tvorevina, zaštićena je i baza podataka s obzirom na izbor i raspored sadržaja na portalu.

Uvjeti korištenja

Preuzimanjem sadržaja s portala korisnik se obvezuje da će ga koristiti isključivo u nekomercijalne svrhe i samo za individualnu upotrebu u stručne i znanstvene svrhe uz poštivanje svih autorskih prava, drugih vlasničkih prava i svakog navedenog ograničenja prava.
Stoga se sadržaji s portala ne smiju dalje kopirati, reproducirati ili na bilo koji drugi način distribuirati bez izričitog dopuštenja Ministarstva kulture i medija.
Svako korištenje preuzetih sadržaja mora biti popraćeno napomenom „Copyright (c) 2021, Ministarstvo kulture i medija RH, sva prava pridržana“.


Točnost i pouzdanost podataka

Ministarstvo kulture i medija će uložiti razuman napor kako bi se na navedenom portalu našli provjereni i točni podaci, ali ne može biti odgovorno za njihovu točnost i potpunost. Svi korisnici koji pristupaju portalu „Hrvatska kulturna baština“ koriste njegov sadržaj na vlastitu odgovornost. Ministarstvo kulture i medija neće biti odgovorno ni za kakve izravne, slučajne, posljedične, neizravne ili kaznene štete koje su nastale iz pristupa, korištenja ili nemogućnosti korištenja portala eKultura ili zbog bilo koje greške ili nepotpunosti u njenom sadržaju.
Ovaj portal sadrži informacije treće strane i veze do drugih mrežnih stranica nad kojima Ministarstvo kulture i medija nema kontrolu. Ministarstvo kulture i medija nije odgovorno za točnost ili bilo koji drugi aspekt takvih informacija i ne preuzima nikakvu odgovornost za takve informacije. Ministarstvo kulture i medija zadržava pravo izmjene sadržaja ovog portala na bilo koji način, u bilo kojem trenutku i iz bilo kojeg razloga i neće biti odgovorno ni za kakve moguće posljedice proizašle iz takvih promjena.

Zaštita privatnosti

Ministarstvo kulture i medija poštuje privatnost posjetitelja portala eKultura i prikupljat će samo osobne podatke kao što su ime, adresa, telefonski broj ili e-mail adresa korisnika kada ih oni dobrovoljno dostave. Ti podaci bit će korišteni isključivo kako bi se udovoljilo pojedinačnim zahtjevima za informacijama te kako bi se na temelju njih, boljim razumijevanjem potreba korisnika, unaprijedili sadržaji i usluge portala eKultura. Ti podaci neće biti prodavani niti korišteni, niti će biti prenošeni trećoj strani bez pristanka korisnika. Svaka promjena u politici privatnosti bit će objavljena na ovom portalu.

Zatvori
API: uvjeti korištenja

Preuzimanjem sadržaja s portala korisnik se obvezuje da će ga koristiti isključivo u nekomercijalne svrhe i samo za individualnu upotrebu u stručne i znanstvene svrhe uz poštovanje svih autorskih prava, drugih vlasničkih prava i svakog navedenog ograničenja prava.

Stoga se sadržaji s portala ne smiju dalje kopirati, reproducirati ili na bilo koji drugi način distribuirati bez izričitog dopuštenja Ministarstva kulture i medija.

Svako korištenje preuzetih sadržaja mora biti popraćeno napomenom „Copyright (c) 2021, Ministarstvo kulture i medija RH, sva prava pridržana“.

Zatvori
Pretražite portal

Društveni i kulturni život grada u 19. stoljeću

Ideja hrvatskog nacionalnoj jedinstva začeta u ilirskom pokretu polako se širila Dalmacijom i Šibenikom. U kavani Andrije Fontane sastajali su se obrazovani Šibenčani priklonjeni preporodnim idejama koji su čitali Gajeve Novine i Danicu, zadarsku Zoru dalmatinsku te raspravljali o jeziku, narodu i književnosti. Svojim djelovanjem isticali su se Viktor Galeotović i bračni par Marko i Ana Vidović, prva pjesnikinja hrvatskog romantizma koja je najviše svojih pjesama objavila u Zori dalmatinskoj i Kolu Stanka Vraza. Ona je, prihvaćajući ilirski pravopis, 1844. objavila zbirku pjesama Pjesme Ane Vidovićeve. Iste 1844. godine u Zagrebu je Ivan Kukuljević Sakcinski objavio Iskrice, zbirku lirske proze na hrvatskom jeziku, Nikole Tommasea (1802. – 1874.), uz botaničara Roberta Visianija (1800. – 1878.), zasigurno najznačajnijeg šibenskog intelektualca u 19. stoljeću.

U ovom razdoblju društveni i kulturni život bili su oskudni i dostupni imućnijim građanima u Casinu gdje su se priređivale zabave, čitale knjige, domaće i strane novine.  Pokušaj Špire Popovića za osnivanje Ilirske čitaonice 1839. godine nije uspio kao i akcija za izgradnju kazališta 1843. godine. Veći broj građana bio je aktivan u društvu za uzajamnu pomoć Javna dobrotvornost, koje je djelovalo od 1819. godine.

Revolucionarne 1848. godine osnovana je šibenska Narodna glazba koja će tijekom sljedećih desetljeća djelovati s nekoliko kraćih prekida (1859. i 1867.). Narodna glazba svirala je na dočeku hrvatskog bana i guvernera Dalmacije Josipa Jelačića 5. rujna 1851. Ubrzo nakon toga svečanog događaja, nakon uvođenja apsolutizma koncem 1851. godine, društveni i kulturni život u gradu potpuno su zamrli. Buđenje hrvatske nacionalne svijesti i nova politička i društvena gibanja u Dalmaciji i Šibeniku omogućeni su tek 1860. nakon ponovne uspostave ustavnog stanja.

Prekretnicu u društvenom i kulturnom životu grada označilo je osnivanje Narodne slavjanske čitaonice 1866. godine koja je postala mjesto širenja ideje hrvatske nacionalne integracije i političkih ciljeva Narodne stranke u Šibeniku. Čitaonica je ujedno bila i javna gradska posudbena knjižnica.

Doček cara Franje Josipa I. na Poljani ispred Narodne slavjanske čitaonice i Kazališta Mazzoleni 1875. godine

Gradnja zgrade kazališta započela je 1864. na incijativu imućnijih građana okupljenih u Društvu šibenskog kazališta. Kazalište je svečano otvoreno 29. siječnja 1870. godine. U prvim godinama djelovalo je pod imenom Društveno kazalište (Teatro sociale), a od 1872. nosi ime Kazalište Mazzoleni, u čast poznatog tenora Frane Mazzolenija. Godine 1874. u Kazalištu Mazzoleni izvedena je prva predstava na hrvatskom jeziku Zvonimir – ban hrvatski, a zatim i Crna kraljica.

U to vrijeme u Šibeniku rade dvije tiskare – od 1870. tiskara Šime Anića i Foscova tiskara od 1884. godine. Osim Dijecezanskog lista, u kojemu je biskup Fosco objavio veći broj rasprava i značajne dokumente iz šibenske prošlosti (osobito za povijest katedrale), ova je tiskara izdala najveći prikaz šibenske katedrale, jednu zbirku dokumenata o književniku Mrnaviću i čitav niz publikacija vjerskog karaktera.

Krajem 19. stoljeća osnivaju se kulturno-umjetnička, sportska, radnička i ostala društva: Hrvatsko pjevačko-tamburaško društvo Krešimir (1888.), pjevačko društvo Kolo (1899.), Hrvatski sokol (1899.), Društvo radnika (rabotnika) (1892.), Dobrovoljno vatrogasno društvo (1893.). Od 1879. godine u Šibeniku djeluju povjerenici Matice hrvatske čiji je zadatak bio pridobiti nove članove i širiti Matičina izdanja.