Moji podaci

Svako korištenje portala Hrvatska kulturna baština podliježe niže navedenim uvjetima.

Autorska i srodna prava

Sva prava nad svim objavljenim sadržajima na portalu „Hrvatska kulturna baština“, koji uključuju, no nisu ograničeni na slike, tekstove i softver, pridržava Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.
Sukladno Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 167/03, 79/07), kao vlastita intelektualna tvorevina, zaštićena je i baza podataka s obzirom na izbor i raspored sadržaja na portalu.

Uvjeti korištenja

Preuzimanjem sadržaja s portala korisnik se obvezuje da će ga koristiti isključivo u nekomercijalne svrhe i samo za individualnu upotrebu u stručne i znanstvene svrhe uz poštivanje svih autorskih prava, drugih vlasničkih prava i svakog navedenog ograničenja prava.
Stoga se sadržaji s portala ne smiju dalje kopirati, reproducirati ili na bilo koji drugi način distribuirati bez izričitog dopuštenja Ministarstva kulture i medija.
Svako korištenje preuzetih sadržaja mora biti popraćeno napomenom „Copyright (c) 2021, Ministarstvo kulture i medija RH, sva prava pridržana“.


Točnost i pouzdanost podataka

Ministarstvo kulture i medija će uložiti razuman napor kako bi se na navedenom portalu našli provjereni i točni podaci, ali ne može biti odgovorno za njihovu točnost i potpunost. Svi korisnici koji pristupaju portalu „Hrvatska kulturna baština“ koriste njegov sadržaj na vlastitu odgovornost. Ministarstvo kulture i medija neće biti odgovorno ni za kakve izravne, slučajne, posljedične, neizravne ili kaznene štete koje su nastale iz pristupa, korištenja ili nemogućnosti korištenja portala eKultura ili zbog bilo koje greške ili nepotpunosti u njenom sadržaju.
Ovaj portal sadrži informacije treće strane i veze do drugih mrežnih stranica nad kojima Ministarstvo kulture i medija nema kontrolu. Ministarstvo kulture i medija nije odgovorno za točnost ili bilo koji drugi aspekt takvih informacija i ne preuzima nikakvu odgovornost za takve informacije. Ministarstvo kulture i medija zadržava pravo izmjene sadržaja ovog portala na bilo koji način, u bilo kojem trenutku i iz bilo kojeg razloga i neće biti odgovorno ni za kakve moguće posljedice proizašle iz takvih promjena.

Zaštita privatnosti

Ministarstvo kulture i medija poštuje privatnost posjetitelja portala eKultura i prikupljat će samo osobne podatke kao što su ime, adresa, telefonski broj ili e-mail adresa korisnika kada ih oni dobrovoljno dostave. Ti podaci bit će korišteni isključivo kako bi se udovoljilo pojedinačnim zahtjevima za informacijama te kako bi se na temelju njih, boljim razumijevanjem potreba korisnika, unaprijedili sadržaji i usluge portala eKultura. Ti podaci neće biti prodavani niti korišteni, niti će biti prenošeni trećoj strani bez pristanka korisnika. Svaka promjena u politici privatnosti bit će objavljena na ovom portalu.

Zatvori
API: uvjeti korištenja

Preuzimanjem sadržaja s portala korisnik se obvezuje da će ga koristiti isključivo u nekomercijalne svrhe i samo za individualnu upotrebu u stručne i znanstvene svrhe uz poštovanje svih autorskih prava, drugih vlasničkih prava i svakog navedenog ograničenja prava.

Stoga se sadržaji s portala ne smiju dalje kopirati, reproducirati ili na bilo koji drugi način distribuirati bez izričitog dopuštenja Ministarstva kulture i medija.

Svako korištenje preuzetih sadržaja mora biti popraćeno napomenom „Copyright (c) 2021, Ministarstvo kulture i medija RH, sva prava pridržana“.

Zatvori
Pretražite portal

Gospodarska preobrazba grada

Preobrazbu grada omogućile su državne investicije, vizija, ambicija i ulaganja nove uprave te privatne investicije koje su Šibenik uvele u industrijsko doba i predodredile gospodarski razvoj grada u 20. stoljeću.

Modernizacija prometnih komunikacija bila je neophodna za rastuću industriju u zaleđu Šibenika (rudnici u Siveriću i eksploatacija šuma u Bosni i Hercegovini) za koju je šibenska luka bila idealno mjesto pretovara robe. Zalaganjem šibenskih narodnjačkih zastupnika i općinske uprave državna uprava u Beču odobrila je gradnju dionice od Perkovića do Šibenika na željezničkoj pruzi Siverić – Split, koja je 4. listopada 1877. svečano otvorena u prisutnosti visokih državnih dužnosnika i crkvenih dostojanstvenika. Kada je 1888. dovršen željeznički spoj Siverić – Knin, Šibenik se potpuno prometno povezao sa zaleđem, što je bilo iznimno bitno za jačanje lučkog prometa – po ostvarenom prometu Šibenik je tada bio treća luka na Jadranu, nakon Trsta i Rijeke.

Dolazak željezničke pruge u grad omogućio je realizaciju ključnog komunalnog infrastrukturnog projekta – gradnju vodovoda “od vrela na lijevoj obali Krke do željezničke postaje”. Radovi su započeli 1878., a pušten je u pogon 12. svibnja 1879. godine. Svečanosti su prisustvovali namjesnik Dalmacije Gabrijel Rodić, narodnjački prvaci Miho Klaić, Juraj Biankini i mnogi drugi, a građani Šibenika pjesmom su posebno zahvalili svom načelniku Anti Šupuku. Osim željezničke postaje, smještene na jugoistočnoj periferiji grada, iz vodovoda se napajala gradska vodovodna mreža sa šest javnih česmi (Rodićevac, Lottovac, Šupukovac, Katica, Nedjeljica i Wurmovac).

Željeznički kolodvor bio je povezan s Vruljama, Dragom i operativnom obalom do mula Krke, čiju je izgradnju 1875. financirao utemeljitelj Jadranskog rudarskog društva i poduzetnik Ante Makale. Uređenje obale nastavila je općinska uprava koja je 1884. uputila državnoj upravi u Trstu zahtjev za odobrenje regulacije obale i subvenciju, te rekonstrukciju i uređenje pristupnog trga i glavnog gata. Projekt je bio povjeren inženjeru Vjekoslavu Meichsneru. Regulacijom operativne obale i izgradnjom Makalinih skladišta pospješuje se lučko-tranzitni promet, a Ante Šupuk kupnjom prvog parobroda doprinosi daljnjem razvoju pomorskog prometa u Šibeniku.

Zahvaljujući modernom energetskom sustavu u gradu i okolici počinju se razvijati industrijska postrojenja, a među njima je najznačajniji SUFID – tvornica kalcijeva karbida u Crnici koja s radom počinje 1903. godine te veliko pristanište za ukrcaj drvne građe na predjelu Klobušac, koje je izgradio bavarski poduzetnik Otto Steinbeiss kako bi preko njega pomorskim putem izvozio drvo koje je iz zapadne Bosne željeznicom dopremao do Šibenika.

Šibenski poduzetnici držali su manje industrijske i obrtničke pogone za proizvodnju tjestenine, sapuna, buhača, likera i dr.

Nagrada Josipu Biliću za proizvodnju buhača, 1891.

Gospodarski razvoj donio je Šibeniku promjenu u socijalnoj strukturi stanovništva jer su se značajni prihodi počeli ostvarivati izvan prethodno prevladavajuće poljoprivrede. Od šezdesetih godina 19. stoljeća do početka 20. stoljeća broj stanovnika Krešimirovog Grada povećao se za oko 6000 te je prema popisu stanovništva iz 1910. godine Šibenik imao 12 588 žitelja.