Akademie der Bildenden Künste

Akademie der Bildenden Künste

Viktor Kovačić je otišao u Beč tijekom listopada 1896. godine. Ondje se upisao na Akademie der Bildenden Künste na kojoj je pohađao specijalnu školu kod slavnoga bečkog arhitekta Otta Wagnera. S Wagnerovom školom pred njegovim su se očima otvorili novi i mnogo širi vidici, posve drukčiji od skučenoga provincijalnog okruženja koje je do tada poznavao.

Na samom početku školovanja nastaje Kovačićev prvi poznati bečki projekt Ein Versammlungsort mit Aussicht auf der Höhe eines Berges – natječajni rad za stipendiju za mlade umjetnike, ugarske državljane, koji su se školovali na bečkoj Akademiji. Za ovaj rad mladi je Kovačić nagrađen trogodišnjom stipendijom u visini od 1.260 forinti. O Kovačićevom uspjehu u Beču izvijestio je 7. ožujka 1897. godine i zagrebački Agramer Zeitung, a 1901. godine njegov je rad predstavljen i u bečkom časopisu Architektonische Monatshefte.

Kovačićev školski rad naslovljen Entwurf für eine Hotel – Anlage an der Wienzeile predstavljen je 1898. godine na godišnjoj Akademijinoj izložbi u kategoriji radova studenata druge godine te u suplementu glasovitoga bečkog časopisa Der Architekt, gdje je o njemu vrlo pozitivan kritički osvrt napisao bečki kritičar Ludwig Abels. Na ovaj se Kovačićev rad osvrnuo 31. srpnja 1898. u bečkom Neue Freie Presse i arhitekt Adolf Loos. Nekoliko godina kasnije Kovačić i Loos postali su prisni prijatelji.

Osim poznatih Kovačićevih radova s bečke Akademije, u njegovoj se ostavštini nalazi i nekoliko crteža koji se bez dvojbe mogu povezati uz njegov boravak u Beču. Riječ je o nekoliko izuzetnih crteža tušem i koloriranom olovkom s motivima antičkih hramova i palača u kojima nas Kovačić fascinira ne samo bogatstvom fantazije, već i crtačkom virtuoznošću. U kontekstu hrvatske likovne umjetnosti s početka 20. stoljeća ovi Kovačićevi radovi ulaze u ponajbolja crtačka ostvarenja toga vremena.

^{Arhitekt Edo Šen o crtežima Viktora Kovačića: “Svaki crtež, makar kako škicozno nabačen, jasan je i karakterističan. Mnogi njegovi nacrti i škice same su po sebi već umjetničko djelo. A u posve originalnoj maniri izrađene, mogu biti vrijedan prilog našoj grafičkoj umjetnosti.”}

Viktor Kovačić je kod Wagnera završio školovanje 1899. godine. Njegov je završni studijski rad na Akademiji projekt carskog ljetnikovca Orianda na ukrajinskom poluotoku Krimu. Wagner je Kovačićev rad ocijenio solidnim, na temelju čega mu je rektorat Akademije te godine dodijelio diplomu tzv. Austritts-Zeugnis, kojom mu se „daje uobičajeno pravo da se u Austriji, gdje se arhitekti ubrajaju u slobodne umjetnike“ koristi naslovom arhitekta. Za projekt carskog ljetnikovca Kovačiću je dodijeljena i godišnja akademijina „Rimska nagrada“. U konačnici projekt je predstavljen u godišnjem suplementu radova Wagnerove škole u časopisu Der Architekt. Već tradicionalno uvodni je komentar o radovima napisao Ludwig Abels.

Kovačićev život u Beču nije bio lak. Zbog neredovitih isplata stipendije i pomanjkanja drugih izvora financiranja, on je tijekom školskih praznika bio primoran odlaziti u Zagreb, gdje je kao suradnik od 1897. godine radio kod svoga zaštitnika Kune Waidmanna. Već se tada Kovačić vrlo aktivno angažirao na domaćoj umjetničkoj sceni. Tijekom lipnja 1897. godine u Zagrebu je sudionik osnivanja Društva hrvatskih umjetnika. Društvo je osnovala skupina umjetnika predvođena slikarom Vlahom Bukovcem nakon što su se, zbog brojnih neslaganja, odvojili od Društva umjetnosti. Glavna skupština novog društva održana je 27. lipnja 1897. godine. Za njegova predsjednika izabran je Bukovac, za potpredsjednika kipar Robert Frangeš Mihanović, za tajnika kipar Rudolf Valdec, dok je Kovačić izabran među članove izvršnog odbora. Središnji je događaj prve hrvatske moderne izložba 1. hrvatskog salona. Izložba je otvorena 15. prosinca 1898. u Umjetničkom paviljonu. Na izložbi je bio prisutan i Kovačić koji je za tu priliku izradio okvir za Bukovčev portret baruna Ljudevita Vraniczanyja.