Dodaj u virtualnu izložbu
Dodaj
Moji podaci

Svako korištenje portala Hrvatska kulturna baština podliježe niže navedenim uvjetima.

Autorska i srodna prava

Sva prava nad svim objavljenim sadržajima na portalu „Hrvatska kulturna baština“, koji uključuju, no nisu ograničeni na slike, tekstove i softver, pridržava Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.
Sukladno Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 167/03, 79/07), kao vlastita intelektualna tvorevina, zaštićena je i baza podataka s obzirom na izbor i raspored sadržaja na portalu.

Uvjeti korištenja

Preuzimanjem sadržaja s portala korisnik se obvezuje da će ga koristiti isključivo u nekomercijalne svrhe i samo za individualnu upotrebu u stručne i znanstvene svrhe uz poštivanje svih autorskih prava, drugih vlasničkih prava i svakog navedenog ograničenja prava.
Stoga se sadržaji s portala ne smiju dalje kopirati, reproducirati ili na bilo koji drugi način distribuirati bez izričitog dopuštenja Ministarstva kulture i medija.
Svako korištenje preuzetih sadržaja mora biti popraćeno napomenom „Copyright (c) 2021, Ministarstvo kulture i medija RH, sva prava pridržana“.


Točnost i pouzdanost podataka

Ministarstvo kulture i medija će uložiti razuman napor kako bi se na navedenom portalu našli provjereni i točni podaci, ali ne može biti odgovorno za njihovu točnost i potpunost. Svi korisnici koji pristupaju portalu „Hrvatska kulturna baština“ koriste njegov sadržaj na vlastitu odgovornost. Ministarstvo kulture i medija neće biti odgovorno ni za kakve izravne, slučajne, posljedične, neizravne ili kaznene štete koje su nastale iz pristupa, korištenja ili nemogućnosti korištenja portala eKultura ili zbog bilo koje greške ili nepotpunosti u njenom sadržaju.
Ovaj portal sadrži informacije treće strane i veze do drugih mrežnih stranica nad kojima Ministarstvo kulture i medija nema kontrolu. Ministarstvo kulture i medija nije odgovorno za točnost ili bilo koji drugi aspekt takvih informacija i ne preuzima nikakvu odgovornost za takve informacije. Ministarstvo kulture i medija zadržava pravo izmjene sadržaja ovog portala na bilo koji način, u bilo kojem trenutku i iz bilo kojeg razloga i neće biti odgovorno ni za kakve moguće posljedice proizašle iz takvih promjena.

Zaštita privatnosti

Ministarstvo kulture i medija poštuje privatnost posjetitelja portala eKultura i prikupljat će samo osobne podatke kao što su ime, adresa, telefonski broj ili e-mail adresa korisnika kada ih oni dobrovoljno dostave. Ti podaci bit će korišteni isključivo kako bi se udovoljilo pojedinačnim zahtjevima za informacijama te kako bi se na temelju njih, boljim razumijevanjem potreba korisnika, unaprijedili sadržaji i usluge portala eKultura. Ti podaci neće biti prodavani niti korišteni, niti će biti prenošeni trećoj strani bez pristanka korisnika. Svaka promjena u politici privatnosti bit će objavljena na ovom portalu.

Zatvori
API: uvjeti korištenja

Preuzimanjem sadržaja s portala korisnik se obvezuje da će ga koristiti isključivo u nekomercijalne svrhe i samo za individualnu upotrebu u stručne i znanstvene svrhe uz poštovanje svih autorskih prava, drugih vlasničkih prava i svakog navedenog ograničenja prava.

Stoga se sadržaji s portala ne smiju dalje kopirati, reproducirati ili na bilo koji drugi način distribuirati bez izričitog dopuštenja Ministarstva kulture i medija.

Svako korištenje preuzetih sadržaja mora biti popraćeno napomenom „Copyright (c) 2021, Ministarstvo kulture i medija RH, sva prava pridržana“.

Zatvori
Pretražite portal
Natječaj za uređenje Trga kralja Tomislava
Viktor Kovačić i Adolf Loos

Klub hrvatskih arhitekta

Zrinjski trg na razgledinici iz 1904. godine

Viktor Kovačić je svojom „akcijom“ oko natječaja za uređenja Trga Franje Josipa (danas Trg kralja Tomislava) izazvao revolt svojih kolega arhitekata, osobito Stjepana Podhorskog  i Vjekoslava Bastla koji su netom prije zaključivanja natječaja, po Kovačićevom nagovoru, povukli svoje radove. No, s druge strane ovaj je događaj inicirao ideju osnivanja „Kluba hrvatskih arhitekta“. Naime, 2. svibnja 1905. godine Kovačić, Bastl i Podhorsky sastali su se u atelijeru Podhorskog na Zrinjskom trgu 15, davši riječ da ubuduće neće raditi jedan protiv drugog te da će po pitanju arhitektonskih prilika u buduće zajednički nastupati, braneći svoj ugled, „a primicati arhitekturu kao umjetnost u Hrvatskoj“.

Stjepan Podhorsky, Dnevnik o ustroju Kluba hrvatskih arhitekta, 1905. – 1906.

Odobrenje vladina ureda za početak rada „Kluba hrvatskih arhitekta“ (KHA) uslijedilo je 14. travnja 1906., čime je Klub mogao započeti i sa službenim djelovanjem. Tim povodom od Kovačića je zatraženo da dizajnira pravila, pristupne iskaznice i memorandum Kluba. Glavna skupština Kluba održana je 7. kolovoza 1906. godine. Na sjednici su bili prisutni Vjekoslav Bastl, Ćiril Metod Iveković, Viktor Kovačić, Stjepan Podhorsky i Edo Schön.

Broj članova KHA bio je nevelik i tijekom vremena je znatno varirao. Jezgru kluba činili su Podhorsky, Bastl, Kovačić, Schön i Iveković, a ubrzo su im se pridružili Hugo Ehrlich i Dioniz Sunko. Kratkotrajni su članovi i arhitekti Rudolf  Lubynski (1908.) i Svetomir Šimunec (1911.).

Pravila Kluba hrvatskih arhitekta, 1906.

Od samoga početka KHA je isticao tri temeljna načela svoga djelovanja: obranu staleške časti, promicanje arhitekture „kao specijalne grane umjetnosti“ i edukaciju. Klub se osobito žestoko suprotstavio interesima građevinskog lobija, zalažući se za prava samostalnih arhitekata. Jedan od važnih ciljeva koje si je postavio KHA bila je i skrb o povijesnoj i kulturnoj baštini. Najznačajniji pomak Klub je načinio na području arhitektonskih natječaja. Od 1906. do 1914. godine članovi Kluba prisutni su pri svim važnijim natječajima. U tom razdoblju članovi KHA ostvarili su na natječajima osam prvih nagrada, deset drugih nagrada, pet trećih nagrada i četiri otkupa. No, KHA neće biti samo pasivan sudionik natječaja, već i njihov aktivan kreator. Do 1908. godine KHA se uspio društveno etablirati postavši glavnim protagonistom mnogih događanja koja će prekoračiti odrednice uobičajenih arhitektonskih zbivanja i dobiti širi društveno-kulturni značaj.

Pristupnica KHA arhitekta Svetomira Šimuneca, 1911.
Ostala poglavlja
Djetinjstvo i rana mladost
Viktor Kovačić rodio se 28. VII. 1874. u Ločen Dolu kod Rogaške Slatine na granici između Štajerske i Hrvatskog zagorja. Obitelj mu je bila skromnoga podrijetla.
Dolazak u Zagreb, 1891. – 1896.
Kovačić je došao u Zagreb početkom 1891. godine. Jedan od prvih poslova kojih se prihvatio došavši u Zagreb bio je rad na gradnji Glavnog kolodvora.
Akademie der Bildenden Künste
Viktor Kovačić je otišao u Beč tijekom listopada 1896. godine. Ondje se upisao na Akademie der Bildenden Künste na kojoj je pohađao specijalnu školu kod slavnog bečkog arhitekta Otta Wagnera.
Povratak u Zagreb, 1900. – 1905.
Viktor Kovačić se nakon završenog studija u Beču 1899. godine vratio u Zagreb. Prvih godina po povratku Kovačić je živio u velikoj oskudici. Teško je pronalazio poslove, a nitko ga nije htio primiti niti u bilo kakvu javnu službu.
Izložbeni postavi i uređenja interijera
Viktor Kovačić je bio vrlo aktivan član Društva hrvatskih umjetnika. Nakon njegova raspada pridružio se Društvu umjetnosti koje je predvodio Izidor Kršnjavi. Kao član Društva redovito je izlagao na zajedničkim manifestacijama, a za nekoliko je izložbi osmislio postav i dekoraciju izložbenih prostora.
Prva značajnija ostvarenja – Dvije vile za obitelj Auer
U opusu Viktora Kovačića ostvarenja za obitelj Auer od prijelomne su važnosti za uspon njegove karijere. Na prvom mjestu, Kovačić po prvi put pronalazi kvalitetnog investitora koji je pripravan ne samo platiti njegov rad, već i prihvatiti njegova razmišljanja o arhitekturi.
Vrijeme afirmacije
Viktor Kovačić se u vrijeme 1905. - 1910. godine počeo sve više afirmirati kao vodeći hrvatski arhitekt. Sudionik je nekoliko velikih arhitektonskih natječaja, a povećao se i broj narudžbi projekata uslijed čega je napokon došlo do njegova financijskog oporavka.
Natječaj za palaču ruskog bankarskog udruženja „Rossia“ u Beogradu
Natječaj za palaču ruskog bankarskog udruženja Rossia raspisan je tijekom mjeseca listopada 1904. godine. Kovačiću je dodijeljena prva nagrada u vrijednosti 2500 dinara.
Natječaj za uređenje Trga kralja Tomislava
Natječaj za uređenje Trga kralja Franje Josipa raspisan je 21. listopada 1904. godine, s rokom predaju radova travnja 1905. godine. Na natječaj su pristigle četiri osnove: dvije od Viktora Kovačića (motto: "Vir I Vir II" i "Kocka"), te po jedna od arhitekta Stjepana Podhorskog (motto: "April 1") i cjenjenog učitelja crtanja iz Obrtne škole Marka Peroša (motto: "Tko zna bolje, rodilo mu polje").
Klub hrvatskih arhitekta
Broj članova KHA bio je nevelik i tijekom vremena je znatno varirao. Jezgru kluba činili su: Podhorsky, Bastl, Kovačić, Schön i Iveković, a ubrzo su im se pridružili Hugo Ehrlich i Dioniz Sunko.
Viktor Kovačić i Adolf Loos
Viktor Kovačić je tijekom proljeća 1905. godine, zahvaljujući novčanoj nagradi na natječaju za palaču ''Rossija'', uspio otići na kraće vrijeme u Beč. Tada dolazi do sudbonosnog susreta s arhitektom Adolfom Lossom koji je prerastao u prisno prijateljstvo.
Crkva sv. Blaža
Crkva sv. Blaža djelo je koje je Viktora Kovačića ustoličilo na tronu hrvatske arhitekture. Crkva je tlocrta grčkog križa nad čijim se sjecištem uzdiže armiranobetonska kupola. Kovačićeva kupola je prema istraživanijma među najranijim armiranobetonskim kupolama na svijetu.
Djetinjstvo i rana mladost
Viktor Kovačić rodio se 28. VII. 1874. u Ločen Dolu kod Rogaške Slatine na granici između Štajerske i Hrvatskog zagorja. Obitelj mu je bila skromnoga podrijetla.
Dolazak u Zagreb, 1891. – 1896.
Kovačić je došao u Zagreb početkom 1891. godine. Jedan od prvih poslova kojih se prihvatio došavši u Zagreb bio je rad na gradnji Glavnog kolodvora.
Akademie der Bildenden Künste
Viktor Kovačić je otišao u Beč tijekom listopada 1896. godine. Ondje se upisao na Akademie der Bildenden Künste na kojoj je pohađao specijalnu školu kod slavnog bečkog arhitekta Otta Wagnera.
Povratak u Zagreb, 1900. – 1905.
Viktor Kovačić se nakon završenog studija u Beču 1899. godine vratio u Zagreb. Prvih godina po povratku Kovačić je živio u velikoj oskudici. Teško je pronalazio poslove, a nitko ga nije htio primiti niti u bilo kakvu javnu službu.
Izložbeni postavi i uređenja interijera
Viktor Kovačić je bio vrlo aktivan član Društva hrvatskih umjetnika. Nakon njegova raspada pridružio se Društvu umjetnosti koje je predvodio Izidor Kršnjavi. Kao član Društva redovito je izlagao na zajedničkim manifestacijama, a za nekoliko je izložbi osmislio postav i dekoraciju izložbenih prostora.
Prva značajnija ostvarenja – Dvije vile za obitelj Auer
U opusu Viktora Kovačića ostvarenja za obitelj Auer od prijelomne su važnosti za uspon njegove karijere. Na prvom mjestu, Kovačić po prvi put pronalazi kvalitetnog investitora koji je pripravan ne samo platiti njegov rad, već i prihvatiti njegova razmišljanja o arhitekturi.
Vrijeme afirmacije
Viktor Kovačić se u vrijeme 1905. - 1910. godine počeo sve više afirmirati kao vodeći hrvatski arhitekt. Sudionik je nekoliko velikih arhitektonskih natječaja, a povećao se i broj narudžbi projekata uslijed čega je napokon došlo do njegova financijskog oporavka.
Natječaj za palaču ruskog bankarskog udruženja „Rossia“ u Beogradu
Natječaj za palaču ruskog bankarskog udruženja Rossia raspisan je tijekom mjeseca listopada 1904. godine. Kovačiću je dodijeljena prva nagrada u vrijednosti 2500 dinara.
Natječaj za uređenje Trga kralja Tomislava
Natječaj za uređenje Trga kralja Franje Josipa raspisan je 21. listopada 1904. godine, s rokom predaju radova travnja 1905. godine. Na natječaj su pristigle četiri osnove: dvije od Viktora Kovačića (motto: "Vir I Vir II" i "Kocka"), te po jedna od arhitekta Stjepana Podhorskog (motto: "April 1") i cjenjenog učitelja crtanja iz Obrtne škole Marka Peroša (motto: "Tko zna bolje, rodilo mu polje").
Klub hrvatskih arhitekta
Broj članova KHA bio je nevelik i tijekom vremena je znatno varirao. Jezgru kluba činili su: Podhorsky, Bastl, Kovačić, Schön i Iveković, a ubrzo su im se pridružili Hugo Ehrlich i Dioniz Sunko.
Viktor Kovačić i Adolf Loos
Viktor Kovačić je tijekom proljeća 1905. godine, zahvaljujući novčanoj nagradi na natječaju za palaču ''Rossija'', uspio otići na kraće vrijeme u Beč. Tada dolazi do sudbonosnog susreta s arhitektom Adolfom Lossom koji je prerastao u prisno prijateljstvo.
Crkva sv. Blaža
Crkva sv. Blaža djelo je koje je Viktora Kovačića ustoličilo na tronu hrvatske arhitekture. Crkva je tlocrta grčkog križa nad čijim se sjecištem uzdiže armiranobetonska kupola. Kovačićeva kupola je prema istraživanijma među najranijim armiranobetonskim kupolama na svijetu.
eKultura logo
Copyright © 2023 Ministarstvo kulture i medija
NAVIGACIJA
INFORMACIJE
Izradu internetske stranice je sufinancirala Europska unija iz Europskog fonda za regionalni razvoj. European union logo Konkurentnost i kohezija logo Konkurentnost i kohezija logo