Moji podaci

Svako korištenje portala Hrvatska kulturna baština podliježe niže navedenim uvjetima.

Autorska i srodna prava

Sva prava nad svim objavljenim sadržajima na portalu „Hrvatska kulturna baština“, koji uključuju, no nisu ograničeni na slike, tekstove i softver, pridržava Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.
Sukladno Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 167/03, 79/07), kao vlastita intelektualna tvorevina, zaštićena je i baza podataka s obzirom na izbor i raspored sadržaja na portalu.

Uvjeti korištenja

Preuzimanjem sadržaja s portala korisnik se obvezuje da će ga koristiti isključivo u nekomercijalne svrhe i samo za individualnu upotrebu u stručne i znanstvene svrhe uz poštivanje svih autorskih prava, drugih vlasničkih prava i svakog navedenog ograničenja prava.
Stoga se sadržaji s portala ne smiju dalje kopirati, reproducirati ili na bilo koji drugi način distribuirati bez izričitog dopuštenja Ministarstva kulture i medija.
Svako korištenje preuzetih sadržaja mora biti popraćeno napomenom „Copyright (c) 2021, Ministarstvo kulture i medija RH, sva prava pridržana“.


Točnost i pouzdanost podataka

Ministarstvo kulture i medija će uložiti razuman napor kako bi se na navedenom portalu našli provjereni i točni podaci, ali ne može biti odgovorno za njihovu točnost i potpunost. Svi korisnici koji pristupaju portalu „Hrvatska kulturna baština“ koriste njegov sadržaj na vlastitu odgovornost. Ministarstvo kulture i medija neće biti odgovorno ni za kakve izravne, slučajne, posljedične, neizravne ili kaznene štete koje su nastale iz pristupa, korištenja ili nemogućnosti korištenja portala eKultura ili zbog bilo koje greške ili nepotpunosti u njenom sadržaju.
Ovaj portal sadrži informacije treće strane i veze do drugih mrežnih stranica nad kojima Ministarstvo kulture i medija nema kontrolu. Ministarstvo kulture i medija nije odgovorno za točnost ili bilo koji drugi aspekt takvih informacija i ne preuzima nikakvu odgovornost za takve informacije. Ministarstvo kulture i medija zadržava pravo izmjene sadržaja ovog portala na bilo koji način, u bilo kojem trenutku i iz bilo kojeg razloga i neće biti odgovorno ni za kakve moguće posljedice proizašle iz takvih promjena.

Zaštita privatnosti

Ministarstvo kulture i medija poštuje privatnost posjetitelja portala eKultura i prikupljat će samo osobne podatke kao što su ime, adresa, telefonski broj ili e-mail adresa korisnika kada ih oni dobrovoljno dostave. Ti podaci bit će korišteni isključivo kako bi se udovoljilo pojedinačnim zahtjevima za informacijama te kako bi se na temelju njih, boljim razumijevanjem potreba korisnika, unaprijedili sadržaji i usluge portala eKultura. Ti podaci neće biti prodavani niti korišteni, niti će biti prenošeni trećoj strani bez pristanka korisnika. Svaka promjena u politici privatnosti bit će objavljena na ovom portalu.

Zatvori
API: uvjeti korištenja

Preuzimanjem sadržaja s portala korisnik se obvezuje da će ga koristiti isključivo u nekomercijalne svrhe i samo za individualnu upotrebu u stručne i znanstvene svrhe uz poštovanje svih autorskih prava, drugih vlasničkih prava i svakog navedenog ograničenja prava.

Stoga se sadržaji s portala ne smiju dalje kopirati, reproducirati ili na bilo koji drugi način distribuirati bez izričitog dopuštenja Ministarstva kulture i medija.

Svako korištenje preuzetih sadržaja mora biti popraćeno napomenom „Copyright (c) 2021, Ministarstvo kulture i medija RH, sva prava pridržana“.

Zatvori
Pretražite portal

Prva značajnija ostvarenja – Dvije vile za obitelj Auer

Stambena uglovnica Eisner na uglu trgu kralja Tomislava 11 i Branimirove ulice prvo je značajnije Kovačićevo ostvarenje, razglednica, početak 20. stoljeća

Viktoru Kovačiću na samom početku arhitektonske karijere prvi je izašao u susret njegov zaštitnik arhitekt Kuno Waidmann. On ga je u proljeće 1900. godine primio kao suradnika u svoj atelijer. Upravo u vrijeme suradnje s Waidmannom nastaje prvo Kovačićevo značajnije ostvarenje u Zagrebu, kuća Milana Eisnera na Trgu kralja Tomislava 11. Riječ je tipičnoj, pomalo suspregnutoj zagrebačkoj gradnji s početka 20. stoljeća. Tek pokoji detalj na toj višestambeno dvokatnici, poput uglovnog rizalita s polukružnim prozorskim završetkom, nagovještava budući Kovačićev rad. U sličnom duhu Kovačić je do 1905. godine ostvario još nekoliko zgrada.

Viktor Kovačić, studija nepoznate vile, 1901., Ministarstvo kulture i medija RH

Kako je arhitekt Waidmann planirao za koju godinu ugasiti svoj zagrebački atelijer i otići u mirovinu, Kovačić je već tijekom 1901. godine bio primoran potražiti novi angažman. Između 1902. i 1905. godine surađivao je s poznatim zagrebačkim građevnim poduzetništvima – braće Carnelutti i Pilar & Mally & Bauda. U to je vrijeme došla do izražaja i njegova vrlo kreativna suradnja s arhitektom Josipom Markovićem. Kovačić je s njim 1902. godine projektirao za arhitektonski atelijer Gjure Carneluttija stambenu zgradu dr. Oskara Kornitzera u Gundulićevoj ulici 22, a 1903. pregradnju prizemlja i nadogradnju stambene kuće dr. Eugena Winklera u Preradovićevoj ulici 14.

Vila Ferdinanda i Amalije Auer, Ulica Vladimira Nazora 10/1, 1903. – 1904.

Fotografija Vile Auer u Nazorovoj ulici 10/1 prije kasnijih pregradnji i adaptacija, Ministarstvo kulture i medija RH

U opusu Viktora Kovačića ostvarenja za obitelj Auer od prijelomne su važnosti za uspon njegove karijere. Na prvom mjestu, Kovačić po prvi put pronalazi kvalitetnog investitora koji je pripravan ne samo platiti njegov rad, već i prihvatiti njegova razmišljanja o arhitekturi.

Vila Auer, Ulica Vladimira Nazora 10/1, tlocrt razizemlja, 1903., Ministarstvo kulture i medija RH

Skladna jednokatnica sa suterenom građena je na padini između Rokova perivoja i Nazorove ulice za Ferdinanda i Amaliju Auer. Izvedbene nacrte za vilu Kovačić je izradio tijekom rujna i listopada 1903., a građena je tijekom 1904. godine. Ovom vilom Kovačić čini prvi značajan iskorak kojim se počinje udaljavati od tradicije zagrebačkog historicizma, priklanjajući se novim europskim strujanjima koja su do njega dolazila iz Beča. Vila je projektirana u posve novom duhu. Promjena je najočitija u tlocrtu, odnosno u unutrašnjoj organizaciji prostora, koja je krajnje racionalna i funkcionalna.

Vila Roberta Auera, Rokova ulica 9

1. Faza, slikarski atelijer, 1904.

2. Faza, obiteljska vila, 1905. – 1906.

Viktor Kovačić je samo godinu dana kasnije nakon što je sagrađena vila Ferdinanda i Amalije Auer u vrtu ove vile, danas Rokova ulica 9, projektirao vrtni paviljon za slikarski atelijer za njihova sina Roberta Auera koji ga je nedugo zatim, zbog ženidbe, adaptirao u obiteljsku vilu (tzv. druga vila Auer).

Kolorirana studija slikarskog atelijera Roberta Auera, Rokova ulica 9, 1904. U vlasništvu Državnog arhiv u Zagrebu, fond GPZ

Slikarski atelijer Roberta Auera, 1904.

Vila Auer u Rokovoj ulici, na samom ulazu na nekadašnje Rokovo groblje, jedno je od najosebujnijih Kovačićevih ranih ostvarenja. Izvorno je građena kao atelijer slikara Roberta Auera u vrtu obližnje roditeljske vile u Nazorovoj ulici 10. Atelijer je izgrađen tijekom ljeta 1904. godine. Imao je vrlo neobičan tlocrt izdužena oktogona. Atelijer je imao dvije etaže. U donjoj se nalazio prostor podruma, dok se u prizemlju nalazio prostrani atelijer u koji se ulazilo s južne strane kroz predvorje. Između oktogona atelijera i predvorja nalazila se predsoba trokutastog tlocrta, podijeljena na nekoliko manjih jedinica sa sanitarijama i garderobom.

Vila Auer, Rokova ulica 9, 1905. -1906., Ministarstvo kulture i medija RH

Kako je vrlo brzo Robert Auer zatrebao zbog ženidbe vlastitu obiteljsku kuću, Kovačić je tijekom 1905. godine izradio projekt dogradnje atelijera. Oktogonu atelijera, asimetrično postavljenom u odnosu na građevinski pravac Rokove ulice, Kovačić dograđuje stambeni dio simetričan s linijom ulice. Suterenski dio nekadašnjeg atelijera iskoristio je za gospodarski dio vile, a na gornjem katu su se nalazile spavaonice uz sačuvani atelijer.

Vila Auer, Rokova ulica 9, tlocrt tavana, izvedbena varijanta, 1905., Ministarstvo kulture i medija RH

Osobito je zanimljivo Kovačićevo rješenje zapadnog pročelja dogradnje, na čijem je sjeverozapadnom uglu, čitavom visinom gornje etaže, projektirao neobično veliki poluovalni erker. Iz Rokove ulice vila izgleda vrlo jednostavno, poput skromne prizemnice s naglašenim mansardnim krovištem, u potpunosti srasle s okolišem. Pročelja vile oblikovana su krajnje suzdržano, bez suvišnih dekorativnih detalja. Jedini ukras na uličnom je pročelju mala replika antičkog reljefa.