Nastup Kraljevine SHS na izložbi dekorativnih umjetnosti u Parizu 1925.

Autorica: dr. sc. Koraljka Vlajo, muzejska savjetnica, voditeljica Zbirke grafičkog dizajna i Zbirke produkt dizajna MUO

Međunarodna izložba modernih dekorativnih i industrijskih umjetnosti, održana u Parizu 1925. godine, bila je presudan događaj u oblikovanju pokreta art déco. Predstavila je najnovije trendove u arhitekturi, uređenju interijera, dizajnu namještaja i drugim oblicima primijenjene umjetnosti, promovirajući novi, suvremeni stil koji se svjesno distancirao od direktnih reinterpretacija povijesnih stilova. Iako se pojam art déco tada još nije koristio, upravo su radovi prikazani na ovoj izložbi postali uzor i inspiracija za arhitekte, umjetnike i dizajnere diljem svijeta. Izložba je snažno utjecala na razvoj mode, nakita, namještaja, stakla, metala, tekstila i drugih dekorativnih umjetnosti.

Istovremeno, jasno je ocrtala razliku između tradicionalnog pristupa suvremenom oblikovanju – koji je isticao skupocjene materijale, bogatu ornamentiku i majstorsku izradu – i sve utjecajnijeg modernističkog pristupa, usmjerenog prema pojednostavljenju oblika i funkcionalnosti. Velika estetska raznolikost izložaka obuhvaćala je djela inspirirana povijesnim stilovima, nacionalnim folklorom, ali i najnovijim industrijskim materijalima i tehnologijama.

Ova je izložba ujedno bila i prvi veliki nastup Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca na europskoj kulturnoj sceni. Iako su pozivi za sudjelovanje stizali još od 1922., pripreme su započele tek krajem 1924. i trajale svega tri mjeseca. Kraljevina SHS sudjelovala je u više izložbenih cjelina, od kojih je najvažnija bila samostalni Nacionalni paviljon, u potpunosti opremljen domaćom primijenjenom umjetnošću. Izložbeni prostor sadržavao je namještaj, raznovrsne predmete za uređenje doma, te tekstilne predmete izrađene u suradnji s domaćim obrtničkim i trgovačkim radionicama. Ovdje su bili izloženi i primjeri kartonske ambalaže, knjigoveštva, te izdanja knjiga i časopisa u izvedbi domaćih tiskara. 

U ovom je paviljonu hrvatska dionica (s naglaskom na Zagreb kao središte umjetničkog obrta) imala značajnu ulogu. Selekciju i pripremu nastupa vodio je Muzej za umjetnost i obrt pod ravnanjem Gjure Szabe, u suradnji s još jednim budućim ravnateljem Muzeja – Vladimirom Tkalčićem, tada kustosom Etnografskog muzeja. Ključna osoba cijelog projekta bio je istaknuti hrvatski umjetnik Tomislav Krizman kao predsjednik državnog izbornog žirija, selektor i autor cjelokupnog likovnog postava Nacionalnog paviljona.

Druga izložbena cjelina predstavljena je u Grand Palaisu, u sklopu Sekcije stranih zemalja. Osim umjetničkog obrta, tu je prikazana i produkcija u području školstva i kazališta (makete, scenografije, fotografije).

Dodatno, u zasebnom paviljonu posjetitelji su mogli kupiti tekstilne predmete, vezove, čipku, keramiku i druge rukotvorine, uključujući i autorske radove. Nažalost, predmeti izloženi u ovoj dionici nisu nam poznati.

Izložbeni postav Nacionalnog paviljona kombinirao je obrtničke radove s autorskim umjetničkim ostvarenjima, a česta im je zajednička osobina bila posezanje za autentičnim i stiliziranim narodnim motivima. U nedostatku već postojećih, etabliranih proizvoda, mnogi su takvi predmeti bili izrađeni posebno za ovu priliku. Inicijativa je imala podršku domaćih političkih elita koje su naglašene folklorne elemente prepoznale kao instrument izgradnje zajedničkog nacionalnog identiteta i legitimiranja nove državne zajednice.