Kartografska djela nakladničke kuće Johannesa Janssoniusa u Zbirci grafike MUO

Podijelite na

Virtualnom izložbom Kartografska djela nakladničke kuće Johannesa Janssoniusa u Zbirci grafike Muzeja za umjetnost i obrt obilježava se 360 godina od smrti ovog velikog nizozemskog nakladnika i kartografa. Zbirka grafike Muzeja za umjetnost i obrt u svojoj podzbirci kartografije čuva oko stotinu zemljovida iz navedenog razdoblja među kojima su najzastupljeniji upravo oni signirani Janssoniusovim imenom. Kroz odabir desetak njegovih signiranih zemljovida – raskošno vizualno oblikovanih u baroknom stilu – predstavljaju se vrhunski dosezi tzv. zlatnog doba nizozemske kartografije.

U Nizozemskoj i Belgiji su gotovo jedno čitavo stoljeće, od 1570. do 1670. godine, djelovali najveći kartografi. Središta proizvodnje zemljovida su u početku bila smještena u Antwerpenu i Duisburgu, da bi se na kraju preselili u Amsterdam. Veličanstvena prezentacija znanja i bogatstvo dekoracije učinile su nizozemsku kartografiju nenadmašivom.[1] Ovo razdoblje nizozemske kartografske škole nazivano je još i zlatnim dobom kartografije. Riječ je o 16. i 17. stoljeću kada u Nizozemskoj djeluje do dvanaestak kartografskih, uglavnom obiteljskih poduzeća. Među njima su najistaknutije obitelji Mercator, Ortelius, Blaeu i Hondius.   

Jednu od podzbirki Muzeja za umjetnost i obrt čini i zbirka kartografije unutar veće cjeline – Zbirke grafike koja broji preko 3 400 predmeta. Među kartografskim djelima ponajviše su zastupljeni oni koji pripadaju navedenom zlatnom dobu nizozemske kartografije. Nizozemska je, povijesno gledajući, nakon španjolske vladavine i pomorske dominacije postala najjača pomorska i trgovačka sila Europe za čiju trgovačku flotu – Istočnoindijsku i Zapadnoindijsku kompaniju, kao i područja kolonijalne trgovine je bilo neophodno zadržati prevlast. To je bilo omogućeno razvojem geografske znanosti i ponajprije vrsnim umijećem izrade zemljovida. Ona se temeljila na kombinaciji antičkih karata Ptolemeja (90. – 168.) i geografskim otkrićima. Nerijetko su kartografi svoja znanja dugovali moreplovcima, istraživačima, piscima, trgovcima i avanturistima koji su imali priliku upoznati daleke zemlje.[2]

Bogata produkcija zemljovida u Amsterdamu doživjela je svoj vrhunac tijekom 17. stoljeća kada se trajno nastoji predočiti mappu mundi odnosno prikaz svega poznatog svijeta onog doba čiji začetci datiraju još od srednjovjekovlja. Bakrene ploče mijenjaju vlasnike te se sa svakim novim izdanjem geografski prikazi i mape usavršavaju, nadopunjuju i proširuju. Temelj produkcije atlasa bile su bakrene ploče Gerarda Mercatora (1512. – 1594.)[3] koje preuzima graver i nakladnik Jodocus Hondius (1563. – 1612.), a potom njegovi nasljednici Willem Blaeu (1571. – 1638.) i Johannes Janssonius (1588. – 1664.). Iako je djelovanje Janssoniusa usko povezano s obitelji Hondius, kao i interpretacijama rada Gerarda Mercatora, određena skupina zemljovida unutar Zbirke grafike MUO signirana je samo njegovim imenom te odaje impozantan doprinos ovog nakladnika svijetu geografije i kozmografije 17. stoljeća. Njegova djela pronađena su u dva sveska atlasa na njemačkom jeziku. Provedenom atribucijom i datacijom tih svezaka (vidi članak: Galić, A.; Došen, A. Novus Atlas u Zbirci tiskarstva i knjigoveštva Muzeja za umjetnost i obrt – problem atribucije i datacije zemljovida, Geoadria 17/2(2012)117-143.) ustanovljeno je kako je riječ o kolekcionarskoj zbirci zemljovida nastalih u razdoblju od 16. do 18. stoljeća u kojoj je sačuvano 40 zemljovida Jana Janssoniusa nastalih ponajviše u prvoj polovini 17. stoljeća. Zbog navedene činjenice zemljovidi su prebačeni iz Zbirke tiskarstva i knjigoveštva u Zbirku grafike kako bi kao bakrorezni otisci dobili potrebnu pažnju te oformili podzbirku kartografije. Ovom izložbom žele se istaknuti radovi Janssoniusa koje je potpisivao ne samo kao autor – kartograf (auctore, excudit) već ponajprije kao nakladnik (apud, sumptibus).

[1] Tooley, R. V. Maps and map-makers. New York: Crown publishers, Inc., 1978., str. 29.

[2] Crone, G. R. (1964): Maps and their makers: an introduction to the history of cartography, Hutchinson University Library, London, str. 90.

[3] Najveći autoritet u području geografske znanosti nakon Ptolomeja. Njegov Atlas sive cosmographicae meditationis de fabrica mundi et de fabricate figura (1595.) postao je osnovom kasnijih geografskih atlasa. Mercator se oslonio na rad Theatrum Orbis Terrarum Abrahama Orteliusa (1527. – 1598.) koje je označilo novo razdoblje u povijesti kartografije.