Zbirka grafike

Dr. sc. Antonia Došen, viša kustosica, voditeljica Zbirke grafike i Zbirke tiskarstva i knjigoveštva

Nukleus Zbirke grafike čine grafički listovi otkupljeni na dražbi ostavštine katalonskog slikara Mariana Fortunyja 1875. godine koje je nabavio Izidor Kršnjavi u samom začetku ideje o formiranju Muzeja za umjetnost i obrt. Njegovim ambicioznim pristupom Zbirka je inicirana većom kolekcijom grafičkih listova kojima su s vremenom pridružene i grafičke matrice. Nakon što je desetljećima bila dio zbirke slikarstva Zbirka grafike stekla je samostalan status zahvaljujući donacijama i otkupima kojima su danas obuhvaćena gotovo sva stilska razdoblja od 16. do 21. stoljeća. Široki raspon tema, provenijencija i tehnika svrstavaju je među najrespektabilnije riznice u kojima se čuva grafička produkcija hrvatskih i europskih kako antologijskih tako i onih manje istaknutih umjetnika i njihovih umjetničkih radionica. Među gotovo 3500 predmeta Zbirka grafike uz same umjetničke otiske sadrži i grafičke matrice izvedene u linoleumu, kamenu, drvu i metalu. Veliki dio zbirke obogaćen je grafikama europskog kulturnog kruga predstavljenog djelima talijanskih (G. B. Remondini, G. Vasi, G. Reni, G. B. Piranesi, F. Bartolozzi), njemačkih (H. Krayn, W. Unger, M. Engelbrecht), austrijskih (C. Lanzedelli, J. Kriehuber), francuskih (G. Duchange, J. Callot) i nizozemskih (C. Visscher, N. de Bruyn, P. Mortier) majstora.

U segmentu hrvatske grafike, u kojoj su zastupljeni radovi domaćih autora od druge polovine 19. stoljeća ističu se ostvarenja M. Cl. Crnčića, A. Krizmanić, V. Gecana, M. Trepšea, M. Kraljevića, T. Krizmana, M. Uzelca i S. Glumca. Zbirka grafike Muzeja za umjetnost i obrt tijekom 2012. godine otkupom je povećana za više od devet stotina novih predmeta čime je formirana zamjetna kolekcija u kojoj prevladavaju grafike nastale u vremenskom rasponu od 1950-ih godina 20. stoljeća do najrecentnijih ostvarenja najmlađe generacije umjetnika prisutnih na hrvatskoj grafičkoj sceni.

Djelima predstavljenima na ovoj izložbi želi se dati presjek građe tematski vezane za slavonski prostor u razdoblju od 17. do kraja 19. stoljeća. Nakon mira u Srijemskim Karlovcima 1699. godine Slavonija je postala dio vojnokrajiškog prostora pod upravom Habsburgovaca (Austro-Ugarske Monarhije). Promjene u teritorijalnoj podjeli ovog područja nakon slabljenja osmanskog utjecaja prezentirane su nekim od kartografskih djela iz sveska Novus Atlasa koji pripadaju među vrhunska ostvarenja „zlatnog doba“ nizozemske kartografije. Zemljovid nizozemskog kartografa i nakladnika Johannesa Janssoniusa (1588. – 1664.) iz polovine 17. stoljeća svojevrstan je uvod u zbivanja koja su prethodila novom razdoblju hrvatske, ali i slavonske povijesti. Zemljovidu Panonije i Ilirika (Veteris Pannoniae Utriusque Nec Non Illyrici Descriptio Geographica) pridruženi su i zemljovidi Fredericka de Wita (1629. – 1706.) s prikazom Kraljevstva Ugarske dekoriran alegorijskim prikazom kršćanstva koje pobjeđuje Otomansko Carstvo, kao i Johanna Baptista Homanna (1663. – 1724.), istaknutog njemačkog kartografa (Tabula Geographica Exhibens Regnum Sclavoniae Cum Syrmii Ducatu (…)) iz 1745. godine s raskošno dekoriranom graviranom bakroreznom naslovnom kartušom. Zemljovid Ilirskih pokrajina (Illyricum hodiernum) Ivana Lučića (1604. – 1679.) jedan je od rijetkih i iznimno vrijednih zemljovida moderne Ilirije – Hrvatske s okolnim zemljama. Nastao na temelju kompilacije starijih karata sadrži važne grbove Hrvatske, Slavonije, Bosne i Dalmacije urešene krunama koje svjedoče o statusu kraljevstva, kao i posvetu Petru Zrinskomu. Objavljena je u Lučićevu djelu De Regno Dalmatie et Croatie 1668. te u atlasu Willema Blaeua Atlas Maior sive Geographia Blaviana. Među ovim rijetkim i vrijednim kartografskim djelima istaknuto je i iznimno djelo radionice poznatog njemačkog kartografa Johanna Baptista Homanna (1663. – 1724.) Tabula geographica exhibens Regnum Sclavoniae cum Syrmii Ducatu (…) iz 1745. s prikazom Kraljevine Slavonije i Srijemskog vojvodstva nakon Požarevačkog mira sklopljenog 1718. godine. Barokna naslovna kartuša u gornjem desnom uglu uokvirena je likovima pandura baruna Trenka koji su u službi Marije Terezije sudjelovali u austrijskim ratovima.

Na brojnim grafičkim listovima uglavnom austrijske provenijencije i većinom u tehnici litografije čuvanima u Zbirci grafike prikazani su Serežani kao izabrana vojna postrojba u sastavu Vojne krajine koji su djelovali u 18. i 19. stoljeću. Ova cjelina predstavljena je gravurom u drvu s alegorijskim prikazom Hrvatske i Slavonije, te litografijama s prizorima Serežana kao i bakropisom s portretom baruna Trenka. Bakropis Johanna Ernsta Mansfelda (1739. – 1796.) iz polovine 18. stoljeća vrlo dobro je očuvan prikaz baruna Trenka u medaljonu s njegovim podatcima u baroknoj kartuši ukrašenoj vijencima.

U Zbirci grafike nalazi se i nekolicina djela povijesne tematike među kojima su istaknuta povijesna događanja u Osijeku poput sukoba između mađarona i narodnjaka tijekom oslobođenja grada 1849. godine.