Zbirka slikarstva

Miroslav Gašparović, muzejski savjetnik, voditelj Zbirke slikarstva i ravnatelj MUO (u miru)

Nastanak Zbirke slikarstva Muzeja za umjetnost i obrt veže se uz same početke prikupljanja umjetnina za Muzej. Slikarstvo je izrijekom spomenuto već u prvom Kršnjavijevu Statutu Muzeja iz 1879. Tijekom proteklih gotovo stoljeća i pol razvoja Zbirka je narasla do impozantne brojke od 2.600 slika; ulja na platnu, tempera na drvu, ikona, portretnih minijatura, slika na staklu, akvarela, crteža što je čini jednom od najvećih i najznačajnijih zbirki ove vrste u Hrvatskoj. Ipak, značaj ove zbirke nije u brojnosti predmeta koje sadrži, već u izuzetnoj kvaliteti, raznovrsnosti i kompleksnosti umjetnina koje ju sačinjavaju te u velikom vremenskom rasponu koji obuhvaća, razdoblju od 14. stoljeća do danas. Moramo imati na umu da se već od prvih koraka i priprema za osnivanje Muzeja za umjetnost i obrt u razgovorima Strossmayera i Kršnjavog u Rimu sredinom sedamdesetih godina 19. stoljeća neprestano koristila sintagma umjetnost i obrt, potpuno u skladu s razmišljanjima koja su tada prevladavala Europom o integraciji lijepih i primijenjenih umjetnosti čemu je upravo trebao u Hrvatskoj poslužiti budući Muzej za umjetnost i obrt.

U Zbirci se krije nekoliko cjelina za koje se slobodno može ustvrditi da tvore zasebne značajne zbirke unutar Zbirke.

Slikarstvo starih europskih majstora od 14. do 18. stoljeća u Zbirci zauzima značajno mjesto kako brojem tako i kvalitetom. Ovdje se posebno ističu slike venecijanskih ranorenesansnih slikara Vitorea Carpaccia i Bartolomea Vivarinija. Unutar ovog segmenta posebno se ističe slikarstvo baroknog razdoblja, prvenstveno talijanskih i nizozemskih slikara. U zbirci se čuvaju radovi Guida Renia Eneja i Didona, Francesca Caira Faraonova kći pronalazi Mojsija, te kapitalno djelo jednog od malobrojnih Rembrandtovih učenika Jana Victorsa Diogenes Hominem Quero.

Ne manje važna cjelina za hrvatsku kulturnu baštinu su radovi pavlinskih slikara 17. i 18. st., najvećim dijelom iz samostana u Veternici, ali i iz ostalih pavlinskih samostana, crkava i kurija, među kojima se posebno ističu dvije slike jednog od najznačajnijih slikara pavlina Gabriela Tallera.

Jedinstvena je u Hrvatskoj i izuzetno kompleksna kolekcija portretne minijature od 17. stoljeća do nestanka ove slikarske discipline pojavom fotografije u drugoj polovini 19. stoljeća.

Vrlo značajna za razvoj hrvatskog slikarstva – Osječka slikarska škola, zastupljena je u Zbirci radovima Franje Mückea i Huga Conrada von Hötzendorfa, dok se među mnogobrojnim građanskim portretima i slikama 19. stoljeća čuvaju radovi nekih od najznačajnijih hrvatskih autora tog vremena kao što su Mihael Stroy, Ferdo Quiquerez, Ljudevit Cetinović, Albert Mosé koji uz vrhunsko ostvarenje Vjekoslava Karasa, Portret muškarca iz obitelji Maixner sjajno predstavljaju temelj razvitka hrvatskog slikarstva 19. stoljeća. Ne manje značajno mjesto u zbirci zauzima Pompejanka na terasi jednog od utemeljitelja hrvatskog modernog slikarstva Celestina Medovića, te osnivača i prvog ravnatelja Muzeja za umjetnost i obrt Isidora Kršnjavog i njegovog zrelog remek-djela Faust. Posebno mjesto u Zbirci ima amblematska slika münchenske secesije Grijeh, velikog njemačkog secesijskog slikara Franza von Stücka.

Zbirka sadrži i mnogobrojna djela hrvatskih umjetnika prve polovine dvadesetog stoljeća, od Miroslava Kraljevića, Ljube Babića, Vilka Gecana, Milivoja Uzelca do suvremenih umjetnika poput Igora Rončevića, Antuna Borisa Švaljeka, Zlatana Vrkljana, Željka Kipkea, Ede Murtića, Nives Kavurić-Kurtović i drugih autora koji svojim radovima bitno doprinose suvremenosti i važnosti Zbirke.

Odabir od dvadesetak slika predstavljenih na ovoj izložbi samo je jedan od mnogih mogućih presjeka ove zbirke ovaj put fokusiran na umjetnike i slike vezane uz Osijek i Slavoniju pa su predstavljena dva remek-djela Miroslava Kraljevića Après i Stric Laca te već ranije spomenuti Faust Izidora Kršnjavog. Posebno mjesto svakako zauzimaju skica/prijedlog Bele Čikoša Sesije za izradu zastora osječkog HNK, te Soba dvorca Eltz rad grofa Huga von Eltza naslikana iznenađujućom vještinom te naravno rijedak dokument o interijeru tog dvorca iz prve polovine 19. stoljeća.