Zbirka kiparstva – Oltar sv. Ladislava kralja kipara Ivana Komersteinera

Jasmina Fučkan, muzejska savjetnica, voditeljica Zbirke kiparstva i Zbirke bjelokosti

Oblikovna raznolikost i tipološka raspršenost građe i danas su temeljne karakteristike Zbirke kiparstva MUO. Pored tipologije predmeta karakteristične za 19. stoljeće poput reproduktivnih sadrenih medalja prikupljenih u ranim godinama Muzeja ili dekorativne plastike kabinetskih formata, u Zbirci se danas nalazi i manji broj vrijednih umjetničkih radova modernih i suvremenih hrvatskih autora prikupljenih u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata.

Brojem zastupljenih predmeta i razinom umjetničke kvalitete kao najznačajnija cjelina ističe se zbirka gotičkog i baroknog sakralnog kiparstva, koja za hrvatsku baštinu ima izuzetnu vrijednost jer pridonosi konfiguraciji slike o spomeničkom fondu, koji je in situ velikim dijelom nepovratno uništen. Korpus zbirke čine raznolika ostvarenja poput oltarne figuralne plastike i reljefa, djelomično sačuvanih oltarnih ansambala (oltarni retabli), fragmenata oltarne arhitekture te ornamentalno-dekorativne rezbarije (kapiteli, natpisne kartuše, anđeli lučonoše, svijećnjaci, okviri kanonskih tablica, tabernakuli, anđeoske herme i glavice), prijenosni kućni oltarići i sitna plastika.

Predmeti su u Muzej dospjeli putem akcija spašavanja građe neposredno s lokaliteta na kojima su zbog oštećenja arhitektonskih objekata, dotrajalosti ili gubitka praktične liturgijske namjene bili izloženi zaboravu i propadanju. Prvi otkup gotičke sakralne skulpture i oltara iz 1884. godine iniciralo je Društvo umjetnosti kroz suradnju sa Župnom crkvom u Vrbovcu na obnovi unutrašnjosti crkve i inventara, a tijekom prve polovine 20. stoljeća sakralni fond je nastavio rasti zaslugom muzejskih ravnatelja Gjure Szaba i Vladimira Tkalčića, ujedno dugogodišnjih predanih volontera Zemaljskog povjerenstva za čuvanje umjetničkih i historijskih spomenika u Hrvatskoj i Slavoniji (Povjerenstvo je 1928. godine promijenilo naziv u Konzervatorski ured). U značajnijoj mjeri fundusu muzejske zbirke pridonijele su i ostavštine kolekcionara poput Salamona Bergera ili dr. Milivoja Rošića, iz čije se zbirke kroz proteklih desetak godina u suradnji s Gradom Zagrebom sustavno realizira otkup građe. Očuvanje najstarijeg fonda sakralne plastike i danas je jedan od prioriteta politike sabiranja Zbirke kiparstva MUO.

Nezaobilaznu i prvorazrednu vrijednost zbirke čine kipovi baroknog ljubljansko-zagrebačkog majstora Ivana Komersteinera (sredina 1630-ih ? – 1694. / nakon 1704.?), kojemu je dr. sc. Nela Tarbuk, dugogodišnja voditeljica zbirke posvetila istraživanje, zatim monografsku izložbu i knjigu Kipar Johannes Komersteiner i njegov krug (MUO, Zagreb, 2016.). Od Komersteinerovih najznačajnijih oltara izrađenih za zagrebačku katedralu danas su preostali tek dijelovi. Nakon odstranjivanja iz apsida bočnih brodova zagrebačke katedrale tijekom obnove u neogotičkom stilu 1882. godine, oltar sv. Ladislava (1688. – 1690.) s raspiljenim dijelovima oltara Bl. Dj. Marije (1686. – 1688.) bio je prenesen u Župnu crkvu u Lonji, gdje je prilagođen manjem prostoru svetišta. Prilikom nabave novog oltara u Lonji na inicijativu i uz konzervatorski entuzijazam Gjure Szaba, ova je cjelina dopremljena u Zagreb, gdje je 1925. godine izložena u Umjetničkom paviljonu na velikoj Kulturno-historijskoj izložbi grada Zagreba povodom 1000-e godišnjice hrvatskog kraljevstva. Nakon izložbe, oltar je bio postavljen u atrij Muzeja, gdje je sve do početka Drugog svjetskog rata činio dio stalnog postava sakralne umjetnosti. Oltar je 1983. godine prezentiran na izložbi Riznica zagrebačke katedrale (Muzejski prostor, Zagreb), a od 1995. godine do potresa u ožujku 2020. retabl i predela s očuvanim kipovima i rezbarenim dijelovima dvaju oltara bili su izloženi javnosti u Stalnom postavu Muzeja za umjetnost i obrt.

Za izložbu u Muzeju Slavonije Osijek je, sukladno važnosti koju ima u kontekstu nacionalne baštine, odabran prikaz najglasovitijeg eksponata zbirke, premda u sažetom obliku prilagođenom izložbenom prostoru. Ova je prilika iskorištena da se putem pojedinačnih kipova predstave fragmentarni tragovi izvorne Komersteinerove cjeline oltara sv. Ladislava kralja (1688. – 1690.). Bez monumentalnih arhitektonskih dijelova, u komornom postavu grupa evanđelista s predele te kipovi sv. Ivan Krstitelj, sv. Joakim i Krist iz prizora Preobraženja stupaju u blisku komunikaciju s pogledima posjetitelja.