Zbirka namještaja – Stolice kroz stilove

Dr. sc. Vanja Brdar Mustapić, muzejska savjetnica, voditeljica Zbirke namještaja i Zbirke varia

Zbirka namještaja Muzeja za umjetnost i obrt najveća je i najpotpunija zbirka ove vrste u Hrvatskoj, ujedno jedna od temeljnih zbirki Muzeja sukladno njegovu profilu, pa je i oformljena odmah pri osnivanju ove institucije. Od prvog predmeta nabavljenog za planirani budući muzej već 1875. godine, zbirka je kroz dugu (muzejsku) povijest „narasla“ do velike brojke od preko 2200 predmeta. Riječ je prvenstveno o profanom namještaju izrađenom u europskim zemljama (Austrija, Njemačka, Italija, Francuska, Engleska…) te na domaćem tlu u razdoblju od 16. do 21. stoljeća, u stilskom slijedu od gotike do suvremenog dizajna.
Iz bogatog i raznovrsnog fundusa Zbirke namještaja teško je u ovako kratkom ekspozeu koji ne dozvoljava čak ni pregledno-taksativni pristup, izdvojiti što je „naj“: je li to, primjerice, kabinetski ormar genovske produkcije iz 16. stoljeća, venecijanski kredenc za izlaganje porculana iz druge četvrtine 18. stoljeća, klasicistički tabernakul ormar s prikazima kontinenata ili secesijski pisaći stol belgijskog arhitekta Henry van de Veldea. Tu je i vrijedna kolekcija kabinetskih ormarića, od preteča toga tipa namještaja (hembra), preko manirističkih primjeraka, zatim produkcije 17. stoljeća kada doživljava vrhunac, do onih iz druge polovine 19. stoljeća. U korpusu brojnog, ali najčešće anonimnog bidermajerskog namještaja za našu je povijest te umjetničko-obrtne grane značajan signirani i datirani ormar, majstorsko djelo Varaždinca Antuna Gogera iz 1833. i njemu atribuirana salonska garnitura. Namještaj Obrtne škole, Hermana Bolléa i majstora stolara iz njegova kruga usko su povezani i s poviješću ovoga Muzeja. Isto tako sakupljačka politika uključuje i historizaciju povijesti dizajna (B. Bernardi, V. Richter, O. Mourgue…), kao i praćenje recentne domaće dizajnerske scene (prvenstveno u sklopu Zbirke produkt dizajna).
Već se i ovim skicoznim pogledom na Zbirku namještaja ocrtava kompleksna i zanimljiva povijest oblikovanja namještaja, implicitno i unutrašnjeg uređenja i kulture stanovanja višeslojnog značenja, kao svojevrsna lifestyle rubrika prošlosti, ali i recentnih strujanja – jer kako je već prije stotinjak godina napisao tadašnji ravnatelj Muzeja Gjuro Szabo „…Muzej ne smije biti mrtvilo, neka vrsta kosturnice, nikakav Raritätenkabinet, već zbirka uzoraka djela prošlosti za sadašnjost.“

Dionica namještaja na izložbi u Muzeju Slavonije Osijek osmišljena je kao prikaz povijesti namještaja u stilsko-kronološkom slijedu od renesanse do suvremenog dizajna na primjeru stolica, vrste kojom se najjasnije očituju stilsko-oblikovne mijene u njegovoj izradi. Naglasak je na didaktičkom prikazu stilova, sa stolicama kvalitativno visokog nivoa kao njihovim reprezentantima, popraćenih jezgrovitim tekstovima o općim karakteristikama pojedinoga stila i onima specifičnima za namještaj.

U osnovnoj koncepciji pregledno-didaktičkog karaktera eksponati su dodatno kontekstualizirani fotografijama posljednjeg Stalnog postava Muzeja za umjetnost i obrt koji je bio otvoren za javnost punih 25 godina, od 1995. do potresa 2020. godine. Time izložbeni diskurs predstavljanja Zbirke namještaja, koja je bila okosnica muzeološke koncepcije, ujedno funkcionira i kao reminiscencija na stalni postav – kao dokument tek završenog razdoblja u životu Muzeja za umjetnost i obrt, a u iščekivanju obnove zgrade i predstojećem planiranju novog stalnog postava u izazovnim vremenima.