Zbirka satova – Figuralni satovi – skulpture s funkcijom

Dr. sc. Vesna Lovrić Plantić, muzejska savjetnica, voditeljica Zbirke satova

Zbirka satova MUO-a kvalitetom je i obimom najznačajnija kolekcija satova u Hrvatskoj. Obuhvaća više od 400 kućnih te oko 500 džepnih i ručnih satova nastalih u razdoblju od sredine 17. stoljeća do danas. Iako su većinom strane izrade zbog činjenice da su prikupljeni isključivo na području Hrvatske svjedoče o ukusu sredine u kojoj su bili u upotrebi. U segmentu kućnih satova dominiraju satovi srednjoeuropske, osobito bečke proizvodnje, dok su relativno brojni, u pravilu izuzetno kvalitetni, francuski primjerci u muzej većinom došli iz posjeda kolekcionara. Oko sredine 18. stoljeća na satovima se javljaju signature koje svjedoče o tome kako u našim gradovima (Zagreb, Varaždin, Požega, Osijek, Rijeka, Karlovac) postoje urarske radionice.

Zastupljeni su svi karakteristični tipovi europskog urarstva, poput podnih, tabernakl, portalnih, stojećih i zidnih satova, kao i satovi specifični za pojedine sredine, npr. njemački barokni zidni satovi u obliku pladnja (Telleruhr), švarcvaldski zidni satovi sa željeznim ili drvenim mehanizmom, bečki satovi s kratkim prednjim njihalom (Zappler), bečki zidni regulatori, francuski figuralni satovi od pozlaćene bronce, srednjoeuropski zidni satovi u okviru, u okviru slike ili u slici…

Među podnim satovima ističe se sat datiran oko 1700., rad Daniela Quarea, čuvenog londonskog urara i izumitelja, ukrašen rijetkom tehnikom ulaganja kositra u orahov furnir, te sat monumentalnih dimenzija s ugrađenim glazbenim mehanizmom koji je 1794. izašao iz radionice slavne drezdenske porodice Kaufmann. Vjerojatno najvrjedniji primjerak je raskošan, skulpturalno koncipiran, stojeći sat od pozlaćene bronce koji nedvojbeno asocira na terakotni model za neizvedeni spomenik braći Montgolfier koji su 1783. ostvarili prvi let balona, čiji je autor francuski kipar Clodion.

Od satova izrađenih u Hrvatskoj ne mogu se zaobići radovi Marcusa Gohma, koji je djelovao u Varaždinu i Karlovcu u prvim desetljećima 19. st., a čiji satovi imaju stilska obilježja empirea i ranog bidermajera. Spomenimo i tabernakl satove klasicističkog izričaja potpisane Joseph Heichele Fiumme, Frantz Malehlav Carlstadt, Anton Geisler in Agram, Johan Seitler in Essegg.

Džepni satovi nastali su od sredine 17. stoljeća (sat sa samo jednom kazaljkom, rad londonskog urara R. Jarratta), preko satova s vretenastom zaprečnicom većinom engleske produkcije od kojih su neki, u višestrukim kućištima ukrašenim orijentalnom dekoracijom i s izvornim arapskim brojevima, rađeni namjenski za tursko tržište. Najveći broj satova od kraja 18. do početka 20. stoljeća izrađen je u Francuskoj i Švicarskoj, te su često ukrašeni motivima i scenama izvedenim emajlnim bojama. Ručni satovi nastali su u posljednjih stotinjak godina: prvi su rađeni za vojsku još u vrijeme Prvog svjetskog rata, dok su najzastupljeniji švicarski mehanički satovi proizvedeni između 1950. i 1980. U recentnoj produkciji zanimljivi su dizajnerski Swatchevi koji su zaslužni za ponovnu afirmaciju švicarskog urarstva nakon dalekoistočnog intermeca izazvanog pojavom kvarcnih mehanizama sedamdesetih godina 20. stoljeća.

Figuralnim satovima nazivamo tip kućnog sata kod kojeg je dominantan njegov skulpturalni karakter. Kućište je koncipirano kao puna plastika, odnosno figuralni prikaz unutar kojega je interpoliran brojčanik. Izabrani primjerci najvećim su dijelom nastali u Francuskoj krajem 18. i početkom 19. stoljeća. U pravilu su izrađeni od lijevane i pozlaćene, ponekad patinirane, bronce, te prezentiraju neku mitološku temu. Znatno su rjeđi satovi koji imaju porculansko kućište (među izloženim artefaktima jedno je kućište proizvedeno u slavnoj manufakturi u Sèvresu). Grčka i rimska božanstva i polubožanstva nepresušan su izvor motiva – na izloženim satovima nalazimo prikaze Orfeja i Euridike, muze Uranije, božica Atene, Venere i Dijane, Junone s paunom, Pomone i Vertumna…

U kontekstu kućnih satova riječ je o vrhunskim primjercima na kojima su pored urara radili kipari, umjetnički ljevači (bronziers), pozlatari i emaljeri. Mnogi onodobni kipari oblikovali su kućišta satova, tako da se upravo na tim i takvim radovima može problematizirati distinkcija između visoke i primijenjene umjetnosti. Mehanizmi su također izuzetne kvalitete i ručne izrade; u pravilu imaju zvono o koje se izbijaju puni sati odgovarajućim brojem udaraca te polovine sata jednim udarcem.

Tridesetih godina 19. stoljeća, u doba romantizma, antičke motive sve češće zamjenjuju prikazi slavnih povijesnih ličnosti, primjerice pjesnika Torquata Tassa, te genre scene. Od sredine stoljeća kvaliteta figuralnih satova znatno opada – koriste se jeftinije legure bez fine završne obrade, galvansko pozlaćivanje i tvornički rađeni mehanizmi, čime se označava kraj vrhunske sinergije između funkcionalne i oblikovne sastavnice kućnih mjerača vremena.